Đukanović: Kad rušite institucije, rušite i državu

DW: Gospodine predsjedniče, u ponedeljak (18.3.) ste se u Berlinu sreli sa Vašim njemačkim kolegom Frank-Valterom Štajnmajerom. S kojom porukom ste se vratili sa tog susreta?

Milo Đukanović: Sa porukom dalje pomne posvećenosti Njemačke regionu Zapadnog Balkana i Crnoj Gori kao zemlji koja predvodi proces integracije regiona u Evropsku uniju i NATO.

Imao sam utisak da je predsjednik Štajnmajer dobro informisan, generalno svakako visoko cijeni ono što je Crna Gora uradila u prethodnih dvanaest i po godina nezavisnosti i naravno ukazuje na ono što bi trebalo da budu prioriteti u daljem radu, kako bismo s jedne strane postigli naš cilj – članstvo u Evropskoj uniji – i bili dobar podsticajan primjer drugim zemljama regiona.

Crna Gora vidi sebe kao lidera u procesu približavanja zemalja regiona Evropskoj uniji. Vi ste imali dosta uspjeha na tom planu, pa ipak sada ste suočeni sa demonstracijama koje se vode protiv Vas. Optužuju Vas za korupciju i navode nekoliko slučajeva, te zahtijevaju da odete sa funkcije. Kako reagujete na tako oštre optužbe?

Kao na nešto što je uobičajeno. Nije to ništa novo – kao što znate, od vremena devedesetih godina do danas sam uvijek imao kritičare koji su bili vrlo oštri prema politici koju sam personifikovao – politici snažnog zaokreta i Crne Gore i regiona Zapadnog Balkana ka našem zajedničkom evropskom cilju.

Kao što znate, ne dijele svi ljudi ni u Crnoj Gori ni u regionu takvu perspektivu. Oni misle da bi neki drugi pravac razvoja, koji bi više bio konzerviranje politike vođene prije devedesetih – politike koja bi u suštini izopštila Zapadni Balkan iz Evrope – bio bolje rješenje. I to je politička borba koja se vodila i dalje se vodi ne samo u Crnoj Gori nego i u svim zemljama regiona.

U Berlinu ste rekli da je crnogorska vlast spremna da razgovara sa onima koji formalno predvode proteste. Šta to konkretno znači?

Ukoliko ljudi imaju određene zahtjeve i određena očekivanja kada je riječ o vlasti Crne Gore i ukoliko su to ljudi koji nisu u političkim strankama nego su, kako sami vole da kažu, predvodnici građanskih protesta, onda smatram da svaka odgovorna vlast treba da kaže da su protesti legitiman način izražavanja političke volje. I zato tim ljudima – ako se oni ne svrstavaju u partije, ni vladajuće ni opozicione – treba omogućiti da mogu kontaktirati sa vlašću i izložiti joj svoje prijedloge, da mogu o njima razgovarati sa predstavnicima vlasti, jer ja smatram da je to dokaz demokratskog kapaciteta vlasti i da je to dokaz odgovornosti i posvećenosti vlasti interesima građana.

Rekli ste i ovo: protesti u Crnoj Gori, Srbiji i Albaniji su pokazatelj napretka Zapadnog Balkana. Na Zapadnom Balkanu je protesta bilo od 90-ih godina. Šta je ovaj put drukčije?

Drukčije je to što – govorim o Crnoj Gori – ovi protesti do sada nemaju nasilan karakter, nemaju ideju rušenja institucija, rušenja zgrada u kojima su smještene crnogorske institucije, kao što je bio slučaj sa protestima 2015. godine, kao što je bio slučaj sa organizovanim i pripremljenim protestima na dan izbora 2016. godine.

Šta mislite o optužbama koje dolaze iz Srbije u vezi s tamošnjim protestima – predsjednik Vučić i drugi visoki zvaničnici su u više navrata pominjali takozvani „makedonski scenario". Optužuje susjednu zemlju Sjevernu Makedoniju da na neki način podržava opoziciju i da se miješa u zbivanja. Smatrate li da ima istine u tome?

Zaista mi je teško da o tome sudim. Ne izbjegavam tu temu, ali nisam detaljno upoznat sa tim da li u organizaciji protesta u Beogradu ima i drugih interesa. Kazao sam juče, u razgovoru na koji ste se pozvali, i to želim da ponovim, da svi ti protesti u regionu – i u Srbiji, i u Albaniji, i u Crnoj Gori – imaju neku zajedničku nit. Ta zajednička nit je očigledna nervoza i želja da dođe do promjene vlasti na drugačiji način od onog koji je predviđen Ustavom i zakonom. Ustav i zakon su predvidjeli da se vlast bira na izborima i bude izraz slobodne volje građana.

Zbog toga smatram da zahtjevi za promjenu vlasti van institucija i onog što je predviđeno našim pravnim sistemom, izbornim sistemom, nisu dobri prijedlozi, da su to neodgovorni prijedlozi, da su to prijedlozi koji zapravo ruše institucije. A kada rušite institucije, rušite i samu državu. A države i institucije su na Balkanu krhka tvorevina. Na njima radimo, da kažem, tek posljednjih par decenija.

Takođe sam primjetio, i to želim da podijelim s Vama, da se insistira na tim protestima i na takvoj promjeni vlasti čak i kada je potpuno jasno da će se time osujetiti neki od suštinskih nacionalnih interesa tih država.

U Podgorici je velika tema skoro izricanje presude grupi ruskih i srpskih državljana i šefovima crnogorskog opozicionog Demokratskog fronta, optuženih da su poslije parlamentarnih izbora 2016. godine planirali upad u skupštinu, hapšenje i likvidacije tadašnjeg premijera – a to ste bili Vi – i nasilnu smjenu vlasti s ciljem da se spriječi ulazak Crne Gore u NATO. Optuženi od samog početka negiraju krivicu. Kažu da očekuju političko suđenje i presudu. Kako Vi to komentarišete?

Pa dobro, da li Vi očekujete od nekoga da Vam na prvi poziv kaže da je učestvovao u zavjeri koja je trebalo da obezbijedi promjenu vlasti u Crnoj Gori nezavisno od rezultata izbora? – Ja ne očekujem... Što se tiče toga da li vjerujem u navode optužnice – apsolutno da! I nije najvažnije da li samo ja u njih verujem; imali smo priliku da čujemo sa raznih adresa veoma slične ocjene.

Ja ću Vas podsjetiti na ono što je govorio, recimo, predsjednik Vučić iz Beograda nakon što je ostvario uvid u dokumentaciju njihovih obaveštajno-bezbednosnih organa. Nakon toga ću Vas podsjetiti na izjavu koju je izrekao potpredsednik SAD Majk Pens; na ocjenu koju je izrekao ministar spoljnih poslova Velike Britanije Boris Džonson, i mnogi drugi evropski i svjetski zvaničnici koji takve ocjene sigurno nisu izricali bez prethodnog uvida u one podatke koji su najčešće obavještajno-bezbjednosnog karaktera.

Dakle, ako me pitate da li vjerujem u to: ne samo da vjerujem, nego sam apsolutno ubijeđen, iz mnoštva informacija, mnoštva vrlo pouzdanih argumenata, da je postojao vrlo jasan scenario koji su kreirale ruske obavještajne službe, dakle, da se sa jedne platforme koja je bila formirana u Beogradu i koja je podrazumijevala uključivanje jednog kruga nacionalistički orijentisanih ljudi iz Srbije, spremnih da pomognu opozicione političke partije i njihove lidere u Crnoj Gori da izazovu nered i da se osvoji parlament, da se proglasi pobjeda i da se na taj način, nezavisno od prebrojavanja glasova na dan izbora 16. oktobra 2016. godine, preuzme vlast. I da se tako obezbijedi da Crna Gora ne krene putem integracije u NATO. Dakle, u to sam apsolutno ubijeđen.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android