AfD i mediji - također pitanje slobode medija

Sloboda medija i sloboda izražavanja zagarantirane su njemačkim ustavom. Medijski pejzaš temelji se na dvostrukom sistemu: postoje javni i privatni mediji. Prvi se uglavnom financiraju iz pretplate, koju svako domaćinstvo u Njemačkoj mora platiti. Ostali se oslanjaju na prihode od oglašavanja i prodaju svojih proizvoda.

Poseban slučaj je Deutsche Welle (DW) je: medijska kuća za inozemstvo dobiva novac od poreza iz budžeta državnog ministra za kulturu i medije (BKM). Kao i svi drugi javni emiteri, DW je dužan sveobuhvatno i uravnoteženo izvještavati o svim relevantnim temama. To prate kontrolni odbori u kojima sjede predstavnici društveno relevantnih grupa: ljudi iz politike, kulture, ekonomije, nauke, sporta, vjerskih zajednica, sindikata.

AfD protiv "prisilnog financiranja” javnih medija

Kada bi odlučivala Alternativa za Njemačku (AfD), koju je Ured za zaštitu ustava djelomično svrstao u desničarsko ekstremističku stranku, javni RTV-servisi u postojećem obliku ne bi imali budućnost: "Njihovo prisilno financiranje moralo bi se odmah ukinuti i pretvoriti u plaćenu televiziju", traži AfD u svom stranačkom programu.

Stranka se u izvještavanju stalno osjeća zakinutom. Ova optužba se odnosi i na privatne medije. Često se iz AfD-a može čuti kako njeni članovi bivaju rijetko pozivani u televizijske emisije. Činjenica je: na to niko nema pravo, odluke donose urednički timovi. Ovo je također dio slobode medija i slobode izražavanja. 

Razne teme: špijunaža, desničarski ekstremizam, Björn Höcke

Činjenica da je AfD zanemaren mogla bi biti potpuno netačna, pogotovo u 2024. Stranka je tema već i zbog toga jer joj ankete predviđaju dobre rezultate na europskim izborima u junu i na izborima u tri njemačke savezne zemlje koji se održavaju u septembru. Međutim, njena sve veća radikalizacija i navodna umiješanost u slučajeve špijunaže, posebice s Kinom, kao i njen odnos s Rusijom, također su često u udarnim vijestima.

Ključna riječ ekstremizam: desničar AfD-a Björn Höcke sada je vjerojatno prilično poznat i izvan Njemačke - barem u krugovima zainteresiranim za politiku. Ova pretpostavka se međutim vjerojatno ne odnosi na Bodu Ramelowa. S obzirom na njihove funkcije, međutim, trebalo bi biti obrnuto: Höcke je od 2014. šef Kluba poslanika opozicionog AfD-a u parlamentu njemačke saveznce zemlje Tiringije. Ramelow je od 2014. s kraćim prekidom premijer ove savezne zemlje.

Premijer Tiringije u sjeni svog protukandidata

To da je Höcke više poznat ima druge razloge: on slovi kao najutjecajniji desničarski ekstremist unutar AfD-a. U medijima to igra veću ulogu od nimalo banalne činjenice da je Ramelow prvi i jedini njemački premijer jedne savezne zemlje koji dolazi iz Lijeve stranke.

Höcke sanja o tome da nakon izbora u toj saveznoj zemlji u septembru postane Ramelowov nasljednik. To je – grubo skicirano – političko stanje. Osim toga, AfD-ovac, koji je pod nadzorom njemačkog Ureda za zaštitu ustava, navodno je javno koristio zabranjeni slogan nacističke borbene organizacije "Sturmabteilung" (SA) i za to je optužen pred pokrajinskim sudom u Halleu.

Razgovarati o AfD-u - ili s njima?

U medijima se to održava ovako: o premijeru Ramelowu tek se marginalno izvještava izvan Tiringije, dok je njegov protivnik prisutan na svim kanalima. Međutim, Höcke je obično objekt, a rijetko subjekt: pa se o njemu više razgovara nego s njim. To se odnosi i na njegovu stranku. 

A sada je bila kontroverzna premijera na njemačkoj televiziji: Höcke se uživo borio s demokršćanskim (CDU) glavnim kandidatom Mariom Voigtom, koji je čak i u Tiringiji slabo poznat. Privatna televizijska kuća “Welt-TV”, koja se financirana od oglašavanja, planirala je za to 45 minuta u udarnom večernjem terminu. Na kraju je razmjena udaraca trajala znatno duže od sat vremena.

Između prosvjetljenja i spektakla

Danima prije emisije ovaj susret je bio organiziran poput spektakla u boksačkom ringu i bio je stalna tema u medijima. Magazin "Der Spiegel" smatrao je da je to greška od samog početka: "Naravno, da će nakon ove 71 minute Höcke mnogima djelovati nešto normalniji i društveno prihvatljiviji nego prije."

Politolog Oliver Lembcke sa Univerziteta u Bochumu to vidi sasvim drugačije: "Stalno bježanje, nepozivanje i isključivanje AfD-a uvijek iznova istim frazama iz perspektive opasnosti dovelo je do toga da se Höcke mogao pretvoriti u svojevrsnog čarobnjaka ili mračnog gospodara." Lembckeova ocjena objavljena je u "Bildu", najvećem njemačkom tabloidu.

Udruga novinara poziva na "upozorenje" o AfD-u

Ako se bi se pitalo Njemačko novinarsko društvo (DJV) svi mediji bi trebali prilagoditi svoje izvještavanje o AfD-u najkasnije kada Ured za zaštitu ustava ovu stranku u cjelosti klasificira kao "dokazane desničarske ekstremiste". U tri od 16 saveznih država, uključujući Thüringen, to se već dogodilo. Predsjednik DJV-a Mika Beuster zahtijeva: "Ovo se mora pojaviti u našim člancima kao jasno upozorenje poput onog na kutijama cigareta."

Ekspert za medije Bernd Gäbler analizirao je koliko je težak navodni ispravni odnos prema AfD-u, objavljujući dvije studije za Fondaciju Otto Brenner 2017. i 2018. godine. U tim studijama on savjetuje da se ne upadne u zamku izoliranja. No, to ne znači "da političari AfD-a moraju sudjelovati na svakom forumu ili biti traženi za intervjue na isti način kao i svi drugi političari".

Novinarske vrijednosti i klasični alati

A ono što je, s njegove tačke gledišta, ključno, Gäbler je već tada napisao: "Nema potrebe za zasebnim novinarstvom posebno skrojenim po mjeri AfD-a. Naprotiv, AfD je jednostavno novi izazov u kojemu se iznova trevaju imati u vidu stare novinarske vrijednosti i klasični alati."

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu