Američko pravo na posjedovanje oružja ostaje neosporno

Posljednjizločinunizu, kaoioniprijenjega, dominiraojenaslovnicamadiljemsvijeta. U jednom kinu u Aurori, američkom gradu u Coloradu nedaleko Denvera, ustrijeljeno je dvanaest ljudi, a deseci su ranjeni. Osumnjičeni atentator James Holmes sada će biti izveden pred sud. Unatoč ovom događaju, u Americi jedva da će se raspravljati o tome kako je tako lako mogao doći do oružja te da li bi bilo nužno pooštriti zakone o posjedovanju oružja.

Pri tome su političari prilikom prošlih slučajeva tu temu i te kako potezali. U ožujku 2011. godine, dva mjeseca nakon jednog drugog atentata u Tucsonu u Arizoni, u kojem je teško ranjena članica Kongresa Gabrielle Giffords dok je šest ljudi ubijeno, predsjednik Barrack Obama u komentaru u dnevnom listu Arizona Daily Star kazao je da bi trebalo pronaći put kako bi se „SAD učinilo sigurnijim mjestom“.

Do danas je, međutim, upravo suprotno bio slučaj: po jednoj anketi agencije Gallup iz 2011. godine, ravno 47 posto svih američkih domaćinstava posjedovalo je oružje – što je najviše još od 1993. Politička opredijeljenost pri tom ne igra veliku ulogu –rast je kod demokrata – s 32 na 40 posto u usporedbi s 2010. godinom – bio još nešto značajniji nego li kod republikanaca (s 52 posto, koji su godinu prije posjedovali oružje, na 55 posto). Mnogi Amerikanci nemaju problema da otvoreno govore o svom vatrenom oružju.

Uostalom, za šutnju nema nikakvog razloga. Pravo građana na posjedovanje oružja čvrsto je usidreno u američkom ustavu. Drugi amandman na osnovna prava svakog Amerikanca glasi: „Postojanje obučene policije, nužne za sigurnost u slobodnoj državi, ne smije utjecati na pravo naroda na posjedovanje i nošenje oružja.“

Loša ocjena Obami

Iako se američki predsjednik već prije više mjeseci založio za više sigurnosti, ograničio se na zahtjev da se postojeći zakoni bolje provode umjesto uvođenja novih i strožih, koji bi važili za cijelu zemlju. Pri tom se pozvao i na činjenicu da je njegova vlada proširila pravo na nošenje oružja: „U to spada dozvoljavanje ljudima da nose svoje oružje u nacionalnim parkovima i zaštićenim područjima“. Oružju sklona politika Obamine vlade dovela je do toga da je „Brady Campaign“, organizacija koja se zalaže za oštrije reguliranje posjedovanja oružja, Obami dala ocjenu „F“ – drugim riječima, predsjednik je pao na ispitu.

Optužba: Obama je, između ostalog, propustio ispraviti rupe u zakonima, zahvaljujući kojima na sajmovima oružja nisu potrebne takozvane „provjere prošlosti“. Osim toga, drugačije nego li u trgovinama, na kupce oružja se na sajmovima ne obraća previše pozornosti. Osim toga, provjere izostaju i kada građani unutar iste savezne države međusobno trguju oružjem. Također, ograničenje posjedovanja poluautomatskog oružja, kojem je 2004. istekao rok, nije više obnavljano. Osumnjičeni atentator iz Aurore, James Holmes, pogađao je svoje žrtve isprve upravo takvim oružjem. No, nasreću, ono se zaglavilo te je potom upotrebljavao oružje manje vatrene moći – inače bi vjerojatno bilo više mrtvih.

Iza prava na oružje stoji moćan lobi

Detaljne propise o posjedovanju oružje svaka savezna država propisuje za sebe, tako da se, primjerice, razlikuje vrijeme čekanja potrebno za kupnju. Nakon pucnjave na tehničkom sveučilištu u Virginiji 2007. godina, kada je ubijeno 32 ljudi, uveden je u cijeloj državi zakon, po kojem je prosljeđivanje liječničkog mišljenja FBI-u preporučljivo, ali, doduše, ne i obvezno. Atentatora iz Virginije Cho Seung-Hui liječnici su opisali kao psihički poremećenog, međutim on je – unatoč činjenici da je psihijatrijski liječen – mogao kupiti oružje kojim je posijao smrt među svojim kolegama-studentima. Dobrovoljno se odlučio za liječenje, što prema zakonima Virginije nije nužno.

Unatoč i takvim pokoljima kao što je ovaj u Aurori, lobi koji stoji iza prava na oružje – prije svega moćna udruga NRA (National Rifle Association) – inzistira na ustavnom pravu te odbija promjene zakona. Protiv Obame, udruga vodi masovnu kampanju. Potpredsjednik NRA-e Wayne LaPierre napisao je da predsjednik potajno namjerava do 2016. ukinuti Drugi amandman te upozorio na „vrlo realnu, vrlo opasnu urotu i očitu varku, koja služi tome da se zabrani pravo na posjedovanje oružja“. Kao dokaz citirao je ranije Obamine izjave.

Obama i Romney mijenjaju mišljenje

Činjenica je da je Obama ranije zastupao bitno oštrije stavove u vezi s posjedovanjem oružja. Kao senator iz Illinoisa zahtijevao je zabranu poluautomatskog oružja, a taj je zahtjev ponovio i 2009. kao predsjednički kandidat. Također se zalagao i za provjere na sajmovima oružja. Promijenilo se, unatoč tome, nije ništa, a u svom govoru nakon pucnjave u Aurori Obama se usredotočio na izražavanje sućuti žrtvama. Rekao je u pola rečenice samo toliko, kako se nada da će „svi morati razmisliti o tome što se protiv besmislenog nasilja, koje šteti ovoj zemlji, može učiniti“. Njegov glasnogovornik Jay Carney kazao je kasnije novinarima da se predsjednik koncentrira na to kako da se već postojeći zakoni što bolje provode, tako da oružje mogu kupiti samo oni koji su za to ovlašteni. Predsjednik udruge Brady-Campaign Dan Gross na to je kazao: „Ne treba nam suosjećanje, želimo vidjeti djela“.

Grossov apel nije upućen samo aktualnom predsjedniku, nego i njegovom izazivaču, republikancu Mittu Romneyu. On je, na primjer, kao guverner Massachutesa također podupro trajnu zabranu jurišnih pušaka. „Smrtonosnim jurišnim puškama u Massachutesu nema mjesta“, pojasnio je tada potpisujući zabranu. „Takva oružja ne služe za hobi ili samoobranu. Riječ je o instrumentima uništenja, stvorenim za ubijanje ljudi“. No u međuvremenu se otvoreno počeo udvarati NRA-i, a 2006. postao je njen doživotni član.

Obama je, kao i Romney, svjestan da je u Americi trenutačno nemoguće osvajati političke bodove – uključujući i izbore za predsjednika države - zalaganjem za oštrije zakone o oružju.

Autor: Joerg Brunsmann / Jerko Bakotin

Odgovorni urednik: Svetozar Savić