Arapska samokritika?

Izbor riječi je jasan i nediplomatski: ”Mi muslimani možemo skinuti ljagu sa svog imena samo ako pogledamo u oči sramotnoj činjenici da se terorizam vrši pod okriljem islama.”

Ovu rečenicu je napisao Abdurrahman al-Rashid. Rashid je šef redakcije satelitskog kanala al-Arabiya u Dubaiu. Njegov komentar je već prošle subote objavljen u regionalnom dnevnom listu Ash-Sharkul Ausat i od tada se o tome diskusuje. Prije pola godine je sam Rashid bio šef redakcije ovog utjecajnog lista koji izlazi u Londonu. Ovom rečenicom je on komentarisao zločine koje su izvršili muslimanski teroristi u sjevernoistočnom Beslanu.

Rashid u svom javnom komentaru optužuje kulturu nasilja i veličanje nasilja u arapskim medijima. On smatra da je arapsko-islamsko društvo na jednom kraju inficirano nekom bolešću. On piše: ”Mi moramo shvatiti, da ne možemo suzbijati ponašanje naše omladine koja čini ovakva zlodjela, dok ne promijenimo razmišljanja naših učitelja, koji tuđu djecu šalju u rat.” Teror se kako piše Rashid, ne može opravdati.

Liberali i reformisti u mnogim arapskim zemljama već godinama zastupaju ovakvo mišljenje. Za njih se ne čuje, jer ih državni mediji svjesno drže po strani. Rashidov glas se čuje, jer se treba čuti. Medijsku kuću u kojoj radi, kao i dnevni list, koji je objavio njegov članak, finansiraju saudijski izvori.

Tokom vikenda je bolesni saudijski kralj Fahd, istakao da učitelji u njegovoj zemlji moraju odgajati djecu u tolerantnom islamu. Saudijski ministar obrazovanja, Mohammed al-Rasheed, je također, tokom vikenda govorio o tome da fanatici i ekstremisti ne bi trebali podučavati omladinu.

Čini se da Saudijska Arabija reaguje na unutarašnjo i vanjskopolitički pritisak. Unutrašnjopolitički pritisak vrše teroristi i time ugrožavaju stabilnost kraljevine. Vanjskopolitički pritisak na Rijad se vrši od 11. septembra, tražeći da se ozbiljnije radi na iskorjenjivanju terora. Ovi korijeni nisu samo finansijske prirode, nego su proizvod saudijskih državnih blagostanja i tamošnjeg odgojnog sistema.

Da li je Rashidova kritika zločina u Beslanu zbilja bila javna samokritika, nije sasvim jasno. Prema riječima egipatskog publiciste Mohammeda Sid Ahmeda, reformisti argumentuju, da autokratija svih arapskih zemalja vodi tome da se zatvaraju oči kada se radi o sopstvenim propustima te da se krivnja prebacuje drugima.