Azbest: tempirana bomba u zemljotresom pogođenim područjima

Deseci hiljada ljudi izgubili su živote u potresu u južnoj turskoj pokrajini Hatay 6. februara 2023. Bageri nastavljaju rušiti uništene zgrade, pomicati brda preostalih krhotina, pri čemu podižu velike oblake prašine.

Neka djeca trče kroz ruševine kako bi našla mjesto za igranje nogometa. Moguće je da oni pri tome također udišu azbest. Otrovni građevinski materijal sada je kontaminirao biljke, tlo i ostatke u ključnoj poljoprivrednoj regiji, signalizirajući ozbiljnu zdravstvenu krizu.

Tim stručnjaka iz Turske komore koja okuplja inženjere koji rade na zaštiti okoliša prikupio je uzorke prašine u Hatayu i na molbu DW-a dao ih analizirati. Istragom je utvrđeno da je azbest prisutan u regiji, unatoč službenim izjavama koje tvrde suprotno.

Zdravstveni stručnjaci rekli su za DW da su ljudi koji žive u zemljotresom pogođenom području, uključujući hiljade djece, u ozbiljnoj opasnosti od raka pluća i grla uzrokovanog azbestom. Druga opasnost postoji od obolijevanja od mezotelioma, posebno smrtonosnog i agresivan karcinoma.

"U nadolazećim godinama mogli bismo očekivati ​​smrt desetaka hiljada vrlo mladih ljudi zbog slučajeva mezotelioma", rekao je Özkan Kaan Karadag, liječnik i stručnjak za javno zdravlje i zaštitu zdravlja na radu, nakon što je vidio prve laboratorijske rezultate istraživanja DW-a.

Uklanjanje ruševina predstavlja zdravstveni rizik za stanovništvo

Svjetska zdravstvena organizacija klasificirala je azbest, nekoć slavljen kao čudotvoran materijal s različitim namjenama, kao "nedvosmisleno kancerogen". U Njemačkoj je uglavnom zabranjen od 1993. godine, a u Turskoj od 2010. godine. 

Ipak brojne zgrade su starije i još uvijek imaju građevinski materijal koji sadrži azbest. Azbest se često koristio za krovove, obloge i izolaciju. Ako se ovaj materijal polomi, azbest se može razgraditi na čestice mikroskopske veličine, prenijeti zrakom i proširiti.

Potres od 6. februara je uništio 100.000 zgrada u 11 gradova, uključujući Hatay. Više od 200.000 zgrada također je ozbiljno oštećeno. UN procjenjuje da su potresi za sobom ostavili između 116 i 210 milijuna tona krhotina. To je dovoljno krhotina da pokrije područje gotovo dvostruko veće od Manhattana.

Radnici i dalje ruše oštećene objekte i čiste ostatke, često bez maski i zaštitne opreme. Često ne koriste zaštitne mjere protiv širenja prašine, poput prskanja vodom.

Organizacije poput Udruženja turskih inženjera i arhitekata kažu da se njihova upozorenja o rizicima za javno zdravlje koje predstavljaju nasumično rušenje, uklanjanje krhotina i praksa odlaganja otpada nakon potresa ignoriraju.

Kao odgovor na ova upozorenja, Mehmet Emin Birpinar, tadašnji zamjenik ministra okoliša, urbanizacije i klimatskih promjena, u junu je na društvenim mrežama napisao da u zraku nema azbesta.

"Naši građani u zemljotresom pogođenom području mogu biti mirni; poduzimamo vrlo oprezne mjere protiv azbesta", rekao je on.

DW analize pronalaze azbest u pogođenim područjima

No čini se da rezultati DW-ove analize 45 uzoraka iz šest različitih okruga u Hatayu proturječe službenim izjavama.

Šesnaest nasumično prikupljenih uzoraka sadržavalo je azbest, uključujući prašinu s krovova skloništa za beskućnike, kao i lišće, voće, tlo i prašina.

U Gaziantepu, 200 kilometara od Hataya, DW je uzeo posljednji uzorak prašine s krova unajmljenog automobila. Uzorak je bio pozitivan - što znači da je sadržavao azbest. Tim je zabilježio negativan kontrolni uzorak prije odlaska iz Gaziantepa u Hatay nakon pranja automobila dva dana ranije.

Stručnjaci za DW kažu da to pokazuje kako se vlaknasti materijal može zalijepiti za vozila i tako prenijeti na velike udaljenosti.

Mogu proći desetljećima dok se ne pojave karcinomi povezani sa izloženošću azbestu. Međutim, gusta prašina u regiji već šteti zdravlju. Prema riječima stručnjaka, djeca su u većoj opasnosti. 

Petnaestogodišnja Limar Yunusoglu i njezina obitelj od rata su pobjegli iz Sirije u Tursku. Nakon potresa preselili su se u šatore u blizini odlagališta otpada. Njen brat je sada bolestan.

"Moj brat se razbolio od prašine. Odvezemo ga u bolnicu i daju mu kisik. Ali onda se vratimo ovdje gdje mu prašina ne čini dobro. Ponekad spava cijelu sedmicu", priča Yunusoglu.

Na obali je jedan zanatlija za DW ispričao da su i on i njegova obitelj oboljeli zbog prašine. U ruševinama pokraj njegove trgovine leži gomila otpada, od električnih uređaja do izolacijskih materijala za koje se zna da sadrže azbest.

"Svima su nam nos i usta puni prašine. Naše kuće, naši šatori, pročelja kuća, naši automobili su puni prašine. Zato smo mi, naša djeca, naše majke i očevi, svi bolesni", govori on dok pokazuje crvene mrlje koje su mu se pojavile na rukama i trbuhu.

Stručnjak za javno zdravstvo Karadag je pak pojašnjava da je teško odrediti koliko je ljudi u regiji pogođeno jer nema objektivnih studija o zdravstvenom nadzoru.

"Službene izjave u kojima se tvrdi da ljudi nisu pogođeni samo služe zataškavanju problema", rekao je on.

Civilno društvo radi na rješavanju problema azbesta

U aprilu su odvjetnička komora Hataya te ekološke i zdravstvene organizacije podnijele tužbu. One žele zaustaviti rušenje u gradu, ali slučaj ni nakon pet mjeseci nije odlučen. 

Ecevit Alkan jedan je od odvjetnika i protivi se lošem zbrinjavanju otpada. I on se razbolio od posljedica prašine.

Alkan je pomogao mapirati sva odlagališta ruševina koje se koriste u gradu jer vlasti nisu objavile informacije, rekao je on. DW-u pokazuje lokaciju u blizini škole, tu su kontejneri za žrtve potresa i kanal za navodnjavanje za poljoprivredu.

Hatay je plodna regija i poljoprivredni proizvodi poput peršina i blitve transportiraju se odavdje po cijeloj zemlji.

"Dakle, za ljude i okoliš je vrlo riskantno koristiti ovo mjesto kao deponiju", ističe Alkan.

Utku Firat, inženjer zaštite okoliša koji je pomogao u prikupljanju uzoraka prašine za DW, naglašava da se opasnost mogla svesti na minimum da su azbestni materijali uklonjeni iz zgrada prije rušenja.

"Ne samo da to nisu učinili, nego nisu ni kamione koji su prevozili ruševine pokrili ceradama. Čak bi i to puno pomoglo", rekao je Firat o vlastima i tvrtkama za rušenje.

Čak i ako se dosadašnja šteta ne može poništiti, neke sigurnosne mjere smanjile bi barem dio opasnosti.

“Maske treba podijeliti ljudima i radnicima u regiji i treba ih poticati da ih koriste”, rekao je Firat. "Stambene jedinice u područjima koja su najviše pogođena prašinom treba identificirati i premjestiti", kaže on.

Međutim, najvažnije rješenje je prepoznati problem i sigurno se riješiti smrtonosnog materijala.

Uredila: Jennifer Collins

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na Instagramu