Balkanu je potrebna evropska perspektiva

Kako je blizu Balkan, to je srednja i zapadna Evropa dobro osjetila 90-tih godina. Na stotine hiljade izbjeglica tamo je potražilo utočište od krvavog rata, koji je započeo prije 15 godina, raspadom Jugoslavije. Sada se ovaj proces okončava. Crna Gora želi da istupi iz neravnopravne državne zajednice. O tome njeni gradjani odlučuju na raeferendumu ovog proljeća. Crnogorci su se, kao mali narod, koji broji svega 600.000 stanovnika, odlučili na ovaj korak, jer se boje da i dalje ne budu povučeni na dno, tamo gdje je dospio njihov nevoljeni partner Srbija. Ako sve bude teklo po planu, Srbija će izgubiti izlaz na more. To će ojačati radikalne snage, koje su ionako veoma jake. Mladi, nezaposleni i frustrirani Srbi , koji ne poznaju inostranstvo, i koje strogi vizni režimi sprječavaju da ga upoznaju, okreću se sve više onima, koji su već jednom odveli Srbiju u propast: socijalistima, radikalima i nacionalistima. Ova godina biće presudna i za Kosovo. Obje strane, pred pregovore o statusu, ističu maksimalističke zahtjeve. Albanci zahtijevaju nezavisnost, Srbi pristaju samo na autonomiju. Jačanje srpskog nacionalizma još će više otežati ionako teške pregovore. Sigurno je medjutim da pred Evropskom Unojom stoji veliki zadatak i velika odgovornost. Tim prije što se srpsko-albanski konflikt ne može riješiti bez pomoći izvana. Nacionalizam se medjutim najbolje može zaustaviti ako se stranama ponudi evropska perspektiva. Drugim riječima mora se sve učiniti da nacionalizam izgubi plodno tlo. To medjutim znači i da Evropska Unija mora biti spremna za još jedan krug proširenja, iako će to njenim biračima teško pasti. Jer, budućnost Balkana je mračna. Ali, Balkan nije daleko. Okrenuti mu ledja ne bi bilo samo moralno neodrživo, već bi i Evropsku Uniju moglo skupo koštati.