Beogradski izbori – bez suštinskih promjena uslova

Ponovljeni izbori u glavnom gradu Srbije održaće se 2. juna odlukom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Činjenica da je i o tome odluku morao da donese predsjednik Srbije možda dovoljno govori zašto je došlo do ponavljanja izbora.

U prvom trenutku je izgledalo da će vlasti zatezati oko toga, jer je njihova prvobitna zamisao bila da se izbori održe krajem aprila ili početkom maja, čemu se opozicija protivila. Argumenti opozicije su bili da je premalo vremena za ispunjavanje preporuka ODIHR-a i djelovalo je da će se oko toga voditi oštra borba, ali je na opšte iznenađenje vlast veoma brzo presijekla i odredila termin 2. juna.

Vučić bira ustupke

Suočen s unutrašnjim i spoljnim pritiskom, Aleksandar Vučić se odlučio na taj termin jer je „očito neke ustupke morao da učini“, ocjenjuje za DW politički analitičar Dragomir Anđelković.

„Aleksandar Vučić se plaši međunarodne istrage. Predsjednik Srbije zna da preporuke Evropskog parlamenta vrlo lako mogu da se pretvore u odluke Evropske komisije da se pokrene ozbiljna evropska istraga. Vučić se plaši te istrage, jer bi ona pokazala koliko je sistem u Srbiji korumpiran i do koje mjere se namještaju izbori. Zato se odlučio da napravi ustupak oko datuma kako bi sa druge strane pokušao da izbjegne ispunjavanje preporuka OEBS-a“, smatra Anđelković.

Izbjegavanje dodatnog pritiska

Razlog je svakako pritisak koji postoji i „Vučić sada pokušava da se izvuče sa najmanje štete za sebe“, kaže za DW Dragan Popović, direktor Centra za praktičnu politiku.

„Datum je nešto gdje on smatra da može da popusti. Da je ostao pri tome da izbori budu tokom praznika u aprilu i maju, to bi neminovno otvorilo priču bojkota izbora i smisla tih izbora. Na ovaj način je spriječio neki dodatni pritisak na svoju vlast“, ocenjuje Popović.

Izbori početkom juna praktično ostavljaju više vremena za poboljšanje izbornih uslova i ispunjavanje preporuka evropskih organizacija, ali, kako primjećuje Dragomir Anđelković, „ukoliko bi se to desilo Vučić bi izgubio vlast i taj sistem bi bio demontiran“.

„Stoga će Vučić probati da neke stvari ispuni formalno, ali ne i suštinski. Zamislite sada izbore s jednakim medijskim tretmanom ili da vlast prekine s dodjeljivanjem novca uoči izbora. Sve će to on probati da izbjegne kako bi dao neke sekundarne ustupke“, očekuje Anđelković.

Nema nikakve šanse da se te preporuke ispune, jer da je tako ti izbori bi već bili pošteni i regularni, napominje Dragan Popović.

„Svaka preporuka koju je ODIHR-a identifikovao u suštini se svodi na političku volju režima da ne dozvoli fer i slobodne izbore, tako da se i minimalni ustupci postižu tek nakon velikog pritiska. Imajući na umu da Vučić ipak nije toliko slab da bi činio neke velike ustupke, mislim da nema ništa od toga da imamo bolje izborne uslove“, ocjenjuje direktor Centra za praktičnu politiku.

Izbori već nelegitimni?

Mediji u Srbiji su proteklih dana već zabilježili slučajeve registrovanja birača iz drugih mjesta u Beogradu i pokazuje se da režim očito neće odustati od svih trikova i manipulacija i na ponovljenim izborima. Osvajanje Beograda je u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) proglašeno za prioritet prvog reda, što je vidljivo i po skoro nezapamćenom angažovanju stranačkih aktivista vladajućih stranaka.

Skočile su i stranačke kvote, pa je sada, umjesto, na primjer, dosadašnjih dvadeset, potrebno obezbijediti najmanje 50 sigurnih glasova. Pojedini direktori su čitava javna preduzeća stavili u službu naprednjačke kampanje. Pored toga, prisustvo Vučića u kampanji za beogradske izbore je možda još intenzivnije nego ranije.

„Vučić prosto nije spreman da izgubi vlast, i on će sigurno nastaviti da vara na izborima“, kaže Dragomir Anđelković. „Jasno je takođe da se ovde radi i o kršenju Ustava. Pošto više nije predsjednik SNS, Vučić nema pravo da se na taj način angažuje. To govori da imamo jedan lični režim, a on nikako nije kompatibilan s demokratskim ambijentom", naglašava sagovornik DW.

To što su se u javnosti pojavile neke informacije za Dragana Popovića svjedoči „da i u okviru SNS popuštaju neke stege“. „Riječ je o vrlo preciznim informacijama kako je to organizovano. Rekao bih da je sve to dio jedne kompleksne političke stvarnosti koju živimo, gdje s jedne strane imamo očajnički pokušaj režima da zadrži glavni grad, a s druge pritisak demokratske javnosti ne popušta“, skreće pažnju Popović.

Pojavljivanje Aleksandra Vučića na listiću, i u bilo kojoj kampanji za lokalne izbore, možda najbolje odslikava prirodu autoritarnog režima, dodaje Dragan Popović.

Bojkot nije rješenje

Opozicija za sada djeluje spremna da djeluje, ali ostaje pitanje može li se i kakvim političkim sredstvima doći do boljih izbornih uslova. „Ako bi opozicija sada krenula u proteste i pozvala građane na pasivan otpor, mislim da bi Vučić bio u velikom problemu. Kada su mnogi na ulicama, mnogo je veća šansa da Evropska komisija reaguje. Zato će on pokušati da manipulativno izbjegne dalje iritiranje opozicije, ali opozicija ne smije da pristane na tu igru. Tako da je u redu imati neke zahtjeve na papiru, ali to nije dovoljno“, smatra Anđelković.

Ako je suditi po prvim koracima vlasti, teško je očekivati bitno popravljanje izbornih uslova. To nameće pitanje daljih koraka opozicije i da li će recimo bojkot izbora biti jedno od mogućih rješenja. Dragan Popović misli da to „nikad nije dobro rješenje".

„Odgovor je zapravo ono što se sada radi. S jedne strane pritisak, a sa druge što jača kampanja. Posao nije lak, ali nije ni nemoguć, jer imali smo i gore izborne uslove, pa je opozicija pobjeđivala“, zaključuje Popović.