Međunarodni dan borbe protiv siromaštva

U ekonomskom smislu, BiH je zapuštena zemlja u kojoj su svi važni resursi zarobljeni, pokradeni, devastirani ili prodati, ocjenjuju bh ananlitičari. „Privatizacija, koja se svela na tajkunsku pljačku narodne i građanske imovine, udaljila je BiH od mogućnosti privrednog oporavka poslijeratnih razaranja“, kaže za DW banjalučki sociolog Ivan Šijaković. On kao problem ističe i tehnološku zastarjelost preduzeća te devastaciju instituta iz oblasti tehničkih i prirodnih nauka koji bi pratili i podsticali privredni i tehnološki razvoj. „Tu je i tržište zaposjednuto svjetskom bofl, jeftinom robom koje dodatno demotiviše napore da se ožive domaća proizvodnja i privredni subjekte“, kaže Šijaković.

On upozorava i na korupciju koja sprečava svaki ozbiljniji preduzetnički poduhvat. „Teško je razviti biznis ako se politički i tajkunski lešinari svakodnevno obrušavaju na uspješne poslovne subjekte i izvlače novac. Svake godine, samo iz Elektroprivrede Republike Srpske nestane oko 580 miliona maraka. Zamislite koliko novca nestaje na nivou BiH i šta bi se u investicionom smislu moglo pokrenuti tim novcem“, kaže Šijaković.

Siromaštvo proizvedeno prevarom i pljačkom

BiH je, prema ocjeni stručnjaka, zemlja sa povoljnim geografskim položajem, dobrim klimatskim uslovima, obiljem obradivih površina, mnoštvom vodenih tokova te šumskim, rudnim i drugim resursima. Kako je onda moguće da jedna takva zemlja zauzima posljednje mjesto na evropskoj ljestvici razvoja? Sarajevski profesor Esad Bajtal kaže da već godinama povlači „žalosnu paralelu između između bogate zemlje i siromašne države“ kakva je BiH. „U tako kompleksno bogatoj zemlji, zahvaljujući apsurdu prevarantske etno-logike i etno-demokratije, egzistira država siromašnih građana. Država proizvedenog siromaštva. Preciznije, naše siromaštvo nije posljedica prirodnih okolnosti, nego je naprosto proizvedeno prevarom i pljačkom, odnosno tranzicijom. Usred rata doneseni zakon o pretvorbi društvene svojine, osigurao je priliku svojim donosiocima da privatiziraju i strpaju u lične džepove sve ono što je bilo naše društveno, narodno vlasništvo“, kaže Bajtal za Deutsche Welle.

On ističe da se dvadeset godina nakon vladavine samozvanih čuvara vitalnih nacionalnih interesa, BiH davi u bijedi, siromaštvu i „ozakonjenoj nepravdi“. Podsjeća i na statističke činjenice koje oslikavaju „sjaj, jad i bijedu vlastodržačkog etno-morala“. „BiH je zemlja najmanje kupovne moći u Evropi. Istovremeno, Sarajevo je, tragom komparativnih istraživanja, skuplji grad od Amsterdama. U svjetskim razmjerama, BiH spada u 'trinaest najjadnijih zemalja svijeta', a njeni parlamentarci u najbolje plaćene u regionu, a proporcionalno gledano i u Evropi. To nije sve. U ovoj zemlji 50 posto građana živi na granici siromaštva, i još 27 posto onih ispod granice siromaštva“, kaže Bajtal.

Esad Bajtal: „Laž i dalje ostaje naša jedina istina“

Bajtal podsjeća da su na vlasti u BiH upravo oni koji su i jedini krivci za ovako loše stanje u državi, odnosno oni koji su izborne 2010. godine dali glasačima 1981, a realizirali samo 49 obećanja. „Logička neshvatljivost pobjede istih ljudi i izborne 2014. godine utoliko je veća što u izbornom trenutku imate 70 posto nezadovoljnih građana. Zdravorazumsko pitanje glasi: kako je to moguće postići? Logičan odgovor je: samo lažiranjem, odnosno izbornim inžinjeringom. Laž, dakle, i dalje ostaje naša jedina istina“, upozorava profesor Bajtal.

Kako se u ovakvim uslovima boriti protiv siromaštva? Može li pomoći širenje svijesti o potrebi iskorjenjivanja siromaštva? Mostarski profesor Slavo Kukić je pesimista. „BiH je najsiromašnija zemlja u Evropi. Kako je takvo stanje uopće moguće? Političke filozofije određuju štošta. Pametne političke filozofije mogu, čak i u uslovima nakaradnih ustavnih i zakonskih rješenja, djelovati motivirajuće za opće društveno dobro. I suprotno, nakaradne političke filozofije mogu uništiti i najplemenitija sistemska rješenja i demotivirajuće djelovati na građane. BiH se, nažalost, dogodila najgora kombinacija, da u uslovima potpuno nerazumnih sistemskih rješenja društvena dominacija pripada nerazumnim političkim filozofijama“, kaže Kukić za Deutsche Welle.

Slavo Kukić: „Za našu kalvariju smo odgovorni mi, građani BiH“

On ističe da su rezultante takve kombinacije negativni društveni trendovi, rast kriminala i korupcije, siromaštvo, zaostajanje zemlje za njezinim okruženjem, sve manja motiviranost prosječnog čovjeka da pretpostavke za život ostvaruje u vlastitoj zemlji i sve naglašenija njegova opredijeljenost da budućnost potraži drugdje. „Za tu našu kalvariju ne treba optuživati nikoga, ni međunarodne centre moći, ni teoriju zavjere. Za našu kalvariju smo odgovorni sami, odgovorni su građani ove zemlje, jer svojim ponašanjem stvaraju prostor i nakaradnim političkim filozofijama u zemlji, a i međunarodnim centrima kojima budućnost naše zemlje uopće nije u prvom planu nego, naprotiv, nerijetko im odgovara logika što gore-to bolje“, tvrdi Kukić.

Esad Bajtal kaže da dubinu siromaštva i bijede u BiH najbolje oslikava činjenica da je 2014. godine ovu zemlju napustilo više od 68.000 građana. Oko 80 posto mladih želi otići iz BiH jer u svojoj zemlji ne vide životnu perspektivu. Mnogi, uključujući one sa fakultetskim dilomama, odlaze kako bi „radeći po bijelom svijetu trećerazredne poslove, slanjem dijela svoje zarade, pomogli golom opstanku vlastitih porodica“. Statistike govore i da s prosječnim primanjima od oko 450 eura 70 posto porodica u BiH jedva pokriva osnovne životne potrebe. Vrijednost potrošačke korpe duplo je veća od prosječnih primanja, a socijalni mir se, kako tvrde analitičari, održava toleriranjem sive ekonomije, budžetskim davanjima i zaduženjima.