BiH i njeni neprijatelji

DW: Trenutno su u toku velika previranja na bosansko-hercegovačkoj političkoj sceni. Hrvatska demokratska zajednica kao najjača stranka Hrvata u BiH želi promjenu izbornog zakona. Stranka demokratske akcije kao najjača stranka Bošnjaka to ne želi. A Stranka nezavisnih socijaldemokrata kao najjača stranka Srba je tu ravnodušna, budući da oni tom izmjenom niti bi šta dobili, niti izgubili. Postoje naznake da HDZ pokušava dobiti podršku SNSD-a za svoju politiku, a čini se kako bi Dodik zauzvrat bio spreman dati tu podršku ako HDZ više ili manje otvoreno podrži protivljenje SNSD-a ulasku BiH u NATO. Da li se u BiH formira neka nova neformalna koalicija?

Apsurdna je situacija da predsjednik države, u ovom slučaju Dodik, već godinama govori da ne doživljava tu zemlju kao svoju domovinu. On stalno govori o referendumu i izdvajanju RS, govori kako je BiH nefunkcionalna država i sada koristi sukob Hrvata i Bošnjaka za tu svoju tezu. On je svojevremeno i pokrenuo priču o trećem, hrvatskom entitetu u BiH, ali naravno da pri tome nije mislio na Hrvate unutar RS. Apsurd je i da Dodik stalno govori kako nema promjene Daytona, pogotovo kada se radi o RS, a zalaže se za treći entitet – što je moguće samo uz promjenu Daytona.

Istovremeno kada Čović kada govori o interesima Hrvata u BiH očito misli samo na HDZ-BiH i samo na Hrvate u zapadnoj Hercegovini. On ne razmišlja niti o Hrvatima u središnjoj Bosni, niti o Hrvatima na području RS.

Priča oko NATO-a zasada je još nedovoljno istražena, nije jasno o čemu se tu doista radi. (Nedavno je Srđan Perišić, savjetnik Milorada Dodika, izjavio da Republika Srpska ne želi suradnju koju nudi MAP, akcijski plan za članstvo BiH u NATO-u, a rekao je i da Hrvati podržavaju Srbe da se ne nastavi proces ulaska te države u vojni savez, op. red.) Moguće je da je to samo Dodikova propaganda, a i da je to Čovićeva poruka: eto, ja sam i na to spreman, ako mi ne izađete u susret oko izmjene izbornog zakona. To se za sada temelji samo na toj Perišićevoj izjavi.

Koje interese u svemu tome imaju HDZ-BiH i Dragan Čović?

Prije svega je to izmjena izbornog zakona, tako da svaki narod bira svog predstavnika u predsjedništvo, pa da se ne ponovi to da Bošnjaci biraju hrvatskog predstavnika. Čović hoće zecementirati to načelo. 

To bi značilo cementiranje etničkog principa pri izboru svih političkih predstavnika u BiH?

Da, no to je zapravo već ustanovljeno Daytonom. Tim sporazumom su ustanovljeni etnički temelji države BiH. Već tada je uvedena tzv. "etnička demokracija", a ne princip građanske demokracije.

A koji cilj slijede Dodik i SNSD?

Dodik pak želi što veću samostalnost RS. On je predsjednik države koju ne voli i koju želi srušiti. Cilj je jačanje RS kao države u državi. S tim se ciljem on povezao s Putinom i Rusijom i postao je središnji ruski igrač na Balkanu. Rusija na ovom području želi imati utjecaj, a trenutno kao ključnog čovjeka tu vidi Dodika, više nego na primjer srpskog predsjednika Aleksandra Vučića. Sve je više zemalja koje postaju članice NATO-a, recimo Crna Gora ili sad i Makedonija, i Rusiji ostaju samo Vučić i Dodik.

Kakva je u svemu tome pozicija SDA i Bošnjaka?

Za razliku od Hrvata ili Srba, Bošnjaci nemaju neku "rezervnu" domovinu. Zato su oni sada podršku našli u Turskoj. Bošnjaci žele da Sarajevo bude središte BiH. Njihov strateški cilj je, a u tome su ih svojevremeno podržali i Hrvati, ulazak u euro-atlantske integracije, u NATO i EU. Tome se protive Srbi, za račun Rusa. Čovićeva pozicija tu još nije jasna. Ne treba međutim zanemariti, da je ministrica obrane BiH Marina Pendeš iz HDZ-a i da naglašava kako je NATO i dalje cilj. Bošnjaci žele što veću centralizaciju, naravno i zbog toga što su najbrojniji pa bi tu imali i najveći utjecaj.

HDZ-BiH se zalaže za treći entitet, ali bi to predstavljalo zadnji čin BiH kao jedinstvene države. Ukoliko bi se uspostavio treći entitet, ta država više definitivno ne bi mogla funkcionirati. Bio bi to početak kraja BiH.

Kakva je u svemu tome uloga Zagreba i koji su interesi Hrvatske?

Strateški interes i Hrvatske i HDZ-a je apsolutno očuvanje BiH kao države i njen što brži ulazak u NATO i EU – kako zbog duge zajedničke granice, tako i zbog neriješenih pitanja poput Neuma ili Pelješkog mosta. U protivnom, rušenjem BiH, Hrvatska bi uz cijelu granicu na Savi dobila proširenu Republiku Srpsku, a Dodik nema velike sklonosti prema Hrvatima. Ali i Zagreb se zalaže za promjenu izbornog zakona – to su formulirali i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović i premijer Andrej Plenković. Treći entitet za Zagreb nije opcija, a na to Hrvatska ni ne može utjecati, jer bi to značilo promjenu Daytona. Zato to nije realna politička opcija.

U posljednje se vrijeme ponovo govori o BiH kao zemlji-slučaju, kao nestabilnoj zemlji, vraćaju se sjećanja na vrijeme s početka 90-ih, govori se o konstelaciji koja je slična onoj koja je i dovela do rata. Je li BiH u takvoj krizi, da bi se ostatak svijeta zbog toga morao ozbiljno brinuti?

U BiH kriza nakon Daytona nije ni prestajala. Netko je rekao da bi u BiH sutra ponovo izbio rat, kada bi za to postojali ekonomski i drugi potencijali. Možda baš taj nedostatak resursa BiH spašava od nekog novog sukoba. Odnosi u zemlji su zatrovani i država je nefunkcionalna. To važi za gotovo sve odnose među zemljama nastalim na području nekadašnje Jugoslavije, a to naravno i odgovara vladajućim strukturama u različitim zemljama. One na taj način stalno mogu održavati napetost i osjećaj ugroženosti, pa se onda mogu predstavljati kao zaštitnici - od Srba, Hrvata, Albanaca ili već nekoga.

BiH od početka nije funkcionalna država. Daytonski sporazum je prekinuo rat, ali nije od BiH napravio državu koja normalno funkcionira i koja može rješavati svoje probleme. To je i razlog zbog kojeg se iz zemlje iseljava veliki broj mladih, bez obzira na nacionalnu pripadnost. Nedavno je rečeno da, ako se ovako nastavi, BiH će uskoro biti zemlja u kojoj će živjeti samo penzioneri i političari. Te navodne političke elite su umiješane u kriminal i njima takvo stanje odgovara. Kriza dakle stalno traje, i stalno se otvaraju novi problemi, nove teme. Danas je na dnevnom redu suradnja Čovića i Dodika, a već sutra će tu biti neka nova konstelacija, neki novi pakt. No činjenica je da nikada nije dobro kada se dva naroda u BiH udružuju protiv trećeg. To na kraju ispadne vrlo loše za sva tri naroda.  "Etnička demokracija" ne funkcionira.

Kakva je u svemu tome uloga EU i Visokog predstavnika u BiH?

Bruxelles trenutno ima svojih velikih problema, širom Europe jačaju dezintegrativni faktori, jača desnica. EU je u interesu da se i zemlje Balkana pridruže, ali je još uvijek nedovoljno angažirana, sigurno i zbog toga što EU oko tog pitanja nije jedinstvena. Iskustva sa zemljama Balkana ili istočne Europe koje su postale članice – poput Hrvatske, Bugarske, Rumunjska ili Mađarske – mnogi baš i ne vide kao pozitivan razvoj i diže im se kosa na glavi kada pomisle da bi u Uniju mogle ući države popu BiH, Kosova ili Srbije, koje su toliko opterećene međusobnim problemima.

Razgovor vodio: Zoran Arbutina

Vlado Vuručić je novinar Jutarnjeg lista iz Zagreba i vrlo dobar poznavalac prilika u Bosni i Hercegovini.