BiH: Četiri porodične priče - u izolaciji

Svi, i Sarajlije Berberovići, Bojanići i Savići, Mostarci Krezići i Muse, te Beširevići i Udovčići iz Ilijaša, saglasni su u jednom – može se govoriti o fizičkoj distanci, ali ne i o društvenoj udaljenosti, „jer su nam društvo i uzajamna podrška upravo sada najpotrebniji, pa i putem interneta", kažu.

Iako različitih pozadina pa i onih etničkih, o kojima se u Bosni i Hercegovini često raspravlja, kažu da su na neki način sretni i zahvalni jer žive u vrijeme interneta i jer im je ova blagodat na dohvat ruke - kao brz, koristan i ugodan alat.

Bosanci i Hercegovci, u četiri izolacijske priče dovijaju se na različite načine kako bi ova teška i svima nova korona-vremena učinila lakšim, djelujući kreativno i poučno na svoju djecu a neke nezgodne situacije u kojima su se našli, pored toga što su simpatične, izgledaju i smiješno.

Trogodišnjakinja s cuclom na univerzitetskoj nastavi

Denis je univerzitetski docent u Sarajevu. Online-nastavu, iako je to prilično novi alat i još se uhodava, realizira sa svojim studentima.

Prije koji dan ga je njegova kćerka Kalia, sa suzama u očima i cuclom u ustima, izmolila da i ona bude dio internetske nastavne jedinice o uvodu u marketing, sjedeći tako u krilu svoga tate.

„Bila je cijeli sat i po u kadru studentima i s pažnjom je sve slušala, što je i njima bilo izuzetno simpatično. Ličilo je na onaj planetarno poznati video, gdje djeca svom tati -a dadilja za njima -upadaju u sobu, dok on uživo ima intervju za televiziju", smijući se, priča Denis.

Univerzitetska profesorica želi ostati fit i tokom pandemije

Maja iz Sarajeva također predaje na fakultetu. Ovo vrijeme koristi za učenje novih vježbi s interneta, za što prije baš i nije imala vremena.

„Vrijeme u izolaciji koristim da se vratim sebi. Uz online-nastavu, sastanke, konsultacije sa studentima i igru sa petogodišnjakom, svako veče vježbam, kako bih ostala u kondiciji, ali i naučila nešto novo o fitnesu. Počela sam vježbati jogu, i meditirati, i to mi mnogo pomaže u danima kada mi izolacija teško pada“, priča Maja.

Dok Majin „maskirani" suprug – i tata – Dejan pomaže starijima i nemoćnima oko kupovine hrane i higijenskih potrepština, jer oni ne smiju, izlaziti dok traje pandemija, njihov plavokosi sin Mateo pjeva svjetske hitove, uživajući u tome da se snima i prima beskrajno pozitivne komentare putem interneta.

„Mateo tako održava vezu sa svojim prijateljima iz vrtića, sa kojima se vidi i čuje skoro svakog dana uz muzičke vježbe, i umjetničke projekte koje im predano svakodnevno zadaje njihova učiteljica“, kaže Maja.

Ljubav u doba korone

Ajša i Dino iz Ilijaša, 20-ak km sjeverozapadno od Sarajeva, u višegodišnjoj su vezi. Kako je zdravlje na prvom mjestu, tokom pandemije, ljubav se svela na internet, „ali svakodnevni i višesatni Skype", pojašnjava Dino.

„Svjesni smo situacije, koja nije niti najmanje bezazlena i blistava. Sretni smo da imamo internet, i kamere na raspolaganju, pa nam to olakšava krizu ovih dana, čak i uz kafu i kolač“, priča umjetnik Dino.

A Dino ovo vrijeme izolacije koristi i za aktivno slikanje, iako će prodaja slika ipak čekati bolja vremena. Dok slika, njegov bijeli radoznali mačak prati svaki pokret kistom.

„Upravo završavam jedan crveni sarajevski tramvaj, koji prolazi kroz austrougarski dio grada. Duboko vjerujem da će naš tramvaj, koji smo dobili čak i prije Beča“, brzo proraditi,» šali se Dino.

Sterilizirani dinosauri iz Mostara

Meri je diplomirana novinarka iz Mostara. Otišla je toliko daleko u svojoj popustljivosti da je, tokom pandemije, djeci Nikši i Franki dozvolila čak i to da crtaju po zidovima, samo da budu mirni i ne mole za izlazak na proljetno hercegovačko sunce, koje mami.

Svako malo Nikša i Franka sami dezinficiraju svoje igračke, mahom gumene dinosaure, što je i njima potpuna novina, jer to prije nisu radili. Za njih je to i svojevrsni izazov, za razliku od čišćenja svojih soba i sakupljanja posvuda razbacanih  igračaka u kutije.

„Nikša je 11. ožujka proslavio svoj četvrti rođendan i za poklon dobio prvi bicikl s pedalama. Dan kasnije, njegov vrtić je zatvoren. Naučio je voziti bicikl u trpezariji, oko stola, gdje se, svakog dana, utrkuje sa svojom sestrom Frankom. Iako zna za koronavirus, zbog kojeg smo stalno u kući, svejedno svakog dana pita – a možemo li, samo malo, u parkić?

Franka svaki put kada izuvamo pokućnice govori – ici vani“, priča Meri o svojoj aktualnoj izolacijskoj svakodnevici. Ona zna da njena porodica nije jedina koja istrajava u istim ili sličnim uvjetima i svjesna opasnosti dodaje: «Moja sestra je mikrobiologinja i puno zna o virusima, pa nas njima i straši, što je nekada, pa i sada, dobro i potrebno.»

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android