BiH: zemlja puna mjesta zločina

Portal ND-Aktuell donosi reportažu o mjestima stradanja u BiH koju je bazirao na portretu Marijana Krajine iz Kaćuna i njegovom obilasku sada napuštenog zdanja nekadašnjeg logora, koji je bio pod kontrolom Armije BiH.

Marijan je, navodi se, volio svoj rodni kraj i planirao je život provesti kao učitelj u Kaćunima. No, sada, tokom posjete mjestu zločina, vraćaju se njegove preživljene traume.

„Oči mu se pune suzama. Prošlo je 30 godina od tih 72 dana, koliko je proveo ovdje. Od tada za njega više ništa nije bilo kao prije. ´Ne mogu da vjerujem šta se dogodilo´, kaže. Mrzio je svaki svoj korak nakon toga. A uvijek je volio ljude. Od tada je svaku noć preležao budan, jer ne može da spava", piše ND-Aktuell.

Kaćuni su, navodi se dalje, tek jedno od mnogih mjesta u Bosni i Hercegovini u kojima su počinjeni zločini o kojima danas malo ko priča. I u Kaćunima je samo nekoliko slučajeva imalo svoj pravni epilog.

„Dešava se, kaže bivši logoraš, da žrtve i oni koji su ih tada mučili i dalje žive u istom gradu i svaki dan se susreću na ulici uz neobavezno ´Zdravo, kako si´ – a da nikada nisu međusobno razgovarali o toj temi."

Postoji razlog što je Marijan Krajina, koji je samo noć prije rekao da neće više tu dolaziti, sada ovdje, piše dalje u tekstu ND-Aktuell-a. Posjeta je dio dvodnevne manifestacije koju organizuje Centar za nenasilnu akciju (CNA), čiji je cilj da se veterani, pripadnici u ratu sukobljenih strana, i logoraši okupe na mjestima zločina kako bi odali počast žrtvama u Tarčinu, Kaćunima, Žepču, Polju kod Doboja. 

Na manifestaciji je, piše dalje, učešće uzelo 50 veterana i bivših logoraša. Među njima je i čovjek kome su, kao pripadniku nacionalne manjine u njegovom selu, bivši drugovi konjskim kliještima čupali zube… A tu je i seoski učitelj Marijan Krajina, kojeg su tokom boravka u logoru njegovi bivši učenici tjerali da udara sopstvenog brata, a kada to ne bi uradio, tukli su ga do nesvijesti; a iz susjedne ćelije je slušao vriske svog sina: "Prste sam zabijao u uši da to ne slušam", kaže on, stojeći u svojoj nekadašnjoj ćeliji. Sa svoja dva sina nikada nije razgovarao o onome šta se ovde dešavalo, kaže.

Marijanu nešto kasnije, kako piše u reportažnom zapisu, prilazi Edin Ramulić, bivši vojnik vojske pod čijom je komandom je bio logor u Kaćunima. Ono što je učinjeno Marijanu Krajini je neoprostivo, kaže on. Neljudski. Samo mu je to htio reći. I da mu je žao, navodi ND.aktuell Ramulićeve riječi.

„Edin Ramulić je jedini preživjeli muškarac iz svoje porodice. I on je bio u logoru. I on zna kako to izgleda kada se čuvari logora napiju i kada znaš da će doći i istresti svoj bijes na zatvorenicima."

"Neobilježeno mjesto stradanja – ovdje su u proteklom ratu počinjena nečovječna djela. Ne želimo zaboraviti te događaje. Pokazujemo solidarnost sa žrtvama. To se više nikada ne bi smjelo ponoviti." To piše na velikim tablama i nalijepnicama koje aktivisti Centra za nenasilnu akciju i bivši borci i logoraši lijepe na objekte tokom svojih posjeta - u Tarčinu, Kaćunima, Žepču, Polju kod Doboja. Oni dođu, polažu cvijeće i prije svega objašnjavaju šta se tu dogodilo. Postave naljepnicu sa natpisom, neki se grle ili jedni drugima pruže ruke, neki plaču", piše u tekstu njemačkog portala ND-Aktuell.

priredio: Faruk Šabanović

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu