Blještavilo i ružna strana režima u Azerbajdžanu

"Najveći i najluđi popcirkus Europe je sletio poput NLO-a, primljen s dosta novca i nekolicinom loših namjera. 42 nacije su poslale glazbenike koji se, po mogućnosti, prikazuju upadljivo, zločesto, poput diva, glamurozno ili, u slučaju Njemačke, prizemljeno - ali glavno da su posebni", komentira Berliner Morgenpost događaj koji mnoge Europljane, a i mnoge diljem svijeta svake godine krajem svibnja privlači ispred njihovih malih ekrana: natjecanje za Pjesmu Eurovizije, koje je ove godine u glavnom gradu Azerbajdžana Bakuu. Tim povodom se njemački listovi osvrću na novi izgled toga grada i nove građevine koje su posebice izgrađene zbog Eurosonga te se kritizira i stanje u toj postsovjetskoj zemlji. "Svijet, koji se prikazuje u novoizgrađenoj kristalnoj dvorani, ima tek malo toga zajedničkog s onim svijetom vani", komentira Berliner Morgenpost.

Smiješak dok se spomene riječ "Evrovizija"

Rhein-Zeitung u članku "Između blještavila i siromaštva" navodi da se bogatstvo može vidjeti i namirisati odmah čim se napusti zračna luka u Bakuu. "Naftni dolari su Azerbajdžan učinili bogatim i omogućuju predsjedniku Alijevu da od Eurovision Song Contesta (ESC) napravi veliku predstavu. Novac, čini se, ne igra ulogu", piše Rhein-Zeitung, osvrćući se i na reakcije građana Bakua čim se spomene riječ "Evrovizija":

"Ta riječ izaziva redovito smiješak na licima građana Bakua, koji su ponosni što je najveći glazbeni spektakl svijet kod njih u gostima. Kritike zbog prisilnih preseljenja, koja su prema navodima oporbenjaka provedena kako bi se imalo mjesta za gradnju zgrade za održavanje manifestacije, su previše izvikane, smatra jedan prijatni gospodin na recepciji hotela. Ustvari, kaže on, gotovo nitko nema povoda za žaljenje. Šetnja kroz Baku u danima prije velikog ESC finala dokumentira to što on želi kazati: ta za mnoge dosad nepoznata zemlja na razmeđu Europe i Azije nalazi se u nekoj vrsti metamorfoze. Metropola između onog 'jučer', kad je sovjetsko vodstvo još naređivalo, i 'sutra', gdje bi sve moglo funkcionirati prema mjerilima Zapada. Predsjednik Alijev, koji je pod upitnim uvjetima 2003. preuzeo funkciju od svoga oca i koji ima parlament bez oporbe, uložio je puno novca kako bi desetinama tisuća gostiju prikazao jedan Baku koji se pokazuje s ponosom. Svugdje svijetli i blješti. U naftom i plinom bogatoj zemlji energija nije luksuz, tako da šareni svjetlosni spektakl cijelu noć osvjetljava grad", opisuje Rhein-Zeitung.

Uhićenja protivnika režima

Welt online piše da se u tom smislu na ovogodišnjem Eurosongu, više nego inače, sve vrti oko samopredstavljanja. "Azerbajdžan i njegov autoritarni režim koriste priliku kako bi se pokazali kao uzdižuća sila. Nije baš jednostavno u Bakuu slaviti glazbenu sreću. Svakog dana dolaze vijesti koje pokazuju ružnu stranu režima. U petak (25.5.) policajci su uhitili najmanje 30 oporbenjaka, koji su na središnjem bulevaru uzvikivali: 'sloboda!'. U četvrtak (24.5.) policajci su nasrnuli na najmanje 20 ljudi koji su ispred zgrade državne televizije htjeli demonstrirati za slobodu medija. Početkom tjedna je više stotina protivnika režima marširalo kroz grad. Policija je tu demonstraciju nasilno prekinula. Kritičnim novinarima se prijeti, nadzire ih se, potajno snima i ucjenjuje ih se", kritizira Welt online.

Ovaj list, međutim, ujedno prenosi i dojam svoga novinara da se grad Baku pored svega toga doima "začudno otvorenim, svakako okrenutim Zapadu i to ne samo zbog sveprisutnih reklama i butika s luksuznim markama. Na bulevarima je u svako doba puno ljudi. Žene nose uske majice i strukirane haljine. Mladići poziraju kao i svugdje, ali ne agresivno. Marame na glavama i velovi preko lica gotovo da se i ne mogu vidjeti, Sovjetski savez je sekularizirao tu muslimansku zemlju. Začuđujuće se to doima zbog toga što ta zemlja izravno graniči s Iranom. Veća razlika između jedne prema drugoj muslimanskoj zemlji gotovo da i ne može postojati."

Welt online zaključuje da je s Azerbajdžanom pomalo kao i sa samim Eurosongom: "Jedni obožavaju taj šou, drugi ga preziru, nekad pobijedi tužaljka, nekad ludi autsajder, a nekad se čak dogodi i pravi iskorak popkulture. Ali nitko tu ništa ne može doista predvidjeti."

Autorica: Marina Martinović  

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić