Bogata zemlja s rizikom od siromaštva
24. februar 2016"Njemačka je peta najbogatija zemlja na svijetu", naglašava Ulrich Schneider, šef Udruženja za prosperitet. Od krizne 2009. godine je brutonacionalni proizvod u Njemačkoj porastao za više od pola biliona eura. Ipak istodobno sve više ljudi je isključeno iz tog blagostanja.
Schneider upućuje na to u novom godišnjem izvještaju o siromaštvu koji se bazira na podacima iz popisa stanovništva 2014. godine obavljenog po reprezentativnom uzorku. Posebice pogođeni, prema tim podacima, su samohrani roditelji, nezaposleni i penzioneri. I tokom ekonomski dobre 2014. godine nije došlo do smanjenja broja siromašnih vrijednog pomena. U poređenju sa 2013. godine kvota siromašnih je pala za samo 0,1 posto. Da li će dugi negativni trend biti zaustavljen ostaje otvoreno.
Ukupno više od 15 posto Nijemaca slovi za siromašno. U Europi je time Njemačka, statistički gledano, u sredini. Za razliku od tzv. apsolutnog siromaštva u brojnim drugim regionima, dakle u stanju egzistencijalne nužde poput nemanja krova nad glavom ili gladi, ovdje je riječ o tzv. "relativnom siromaštvu na osnovu visine prihoda". To prema podacima Europske unije pogađa sve ljude, koji imaju na raspolaganju manje od 60 posto prosječnog ličnog dohotka. U Njemačkoj je taj iznos primjerice za samohrane majke 1192 eura.
Posebice brzo je porastao rizik od siromaštva za penzionere proteklih godina, nasuprot raširenoj pretpostavci da je penzionerima u Njemačkoj bolje nego ostatku stanovništva. Problematični region broj jedan je Rurska oblast sa oko 20 posto siromašnih.
Njemačka Organizacija za pomoć djeci (Kinderhilfswerk) kritizira trenutna socijalna izdvajanja za djecu iz siromašnih porodica navodeći da nije dovoljna za jednakopravno sudjelovanje u društvu. Predsjednik organizacije Thomas Krueger objašnjava da kvota siromaštva među djecom samohranih roditelja, porodicama sa više djece i porodicama migrantskog porijekla iznosi 19 posto.
Izvještaj sa podacima iz 2014. godine ne obuhvata posljedice nastale usljed velikog priliva izbjeglica. Kako kaže Schneider one će se ionako pokazati tek kada izbjeglice budu imale vlastito domaćinstvo i onda budu obuhvaćene državnim mikrocenzusom. Sve dok izbjeglice žive u izbjegličkim smještajima one neće biti obuhvaćene statisikom. Schneider naglašava da i bez izbjeglica postoji milion ljudi koji su već dugo bez posla i da će do 2020. godišnje nedostajati 400 000 dodatnih stanova.
Šef organizacije Pro Asyl, Guenter Burkhardt, upozorio je vladu na pogrešne odluke u azilantskoj politici koje bi mogle povećati rizik od siromaštva. Tako bi prijedlog Ministarstva unutarnjih poslova o tome da izbjeglice ostanu na jednom određenom mjestu stanovanja spriječio izbjeglice u traženju posla. Isto važi i za odbijanje kurseva jezika za određene grupe izbjeglica. I brzi postupak odbijanja zahtjeva za azil za podnositelje koji nemaju perspektivu ostanka bi mogao biti kontraproduktivan. Jer često te izbjeglice onda moraju dobiti tzv. duldung koji se dodjeljuje iz humanitarnih razloga. Ipak sa tom vrstom prava na boravak u Njemačkoj izbjeglice ne mogu dobiti dugoročni posao.
Prema navodima Udruženja za prosperitet ključ za borbu protiv siromaštva je u rukama njemačke vlade koja mora izvršiti rigoroznu promjenu kursa u poreznoj i financijskoj politici: "Borba protiv siromaštva uvijek znači preraspodjelu sredstava. I to je tako."