Bombardiranje za spas civila?

Za britanskog premijera Davida Camerona nije dovoljno djelovanje u smislu "moralnih i humanitarnih nacija koje primaju izbjeglice i troše novac na pomoć i izbjegličke kampove".

"Asad mora otići, 'Islamska država' mora otići. Za tako nešto nije dovoljno samo izdvojiti sredstva, osigurati pomoć. Ponekad diplomacija ne pomaže i potrebno je poduzeti snažnu vojnu akciju", rekao je Cameron.

Njegov australski kolega Tony Abbott je već najavio planove Australije da se pridruži zračnim udarima u Siriji, koji bi poveli Amerikanci, ne isključujući niti mogućnost razmještanja australskih kopnenih trupa u Siriji. Francuske zračne snage već obavljaju izvidničke misije iznad Sirije kako bi prikupile informacije za moguće mete zračnih udara, a predsjednik Francois Hollande nedvosmisleno je izrazio namjeru Francuske da se pridruži američkoj kampanji vojnih udara na Siriju.

"Bombardiranje ljudi u svrhu njihovog spašavanja"

No, najavljeni zračni udari, čija je svrha zaštita civilnog stanovništva, rijetko su učinkoviti, kako tvrdi Taylor Seybolt. "Zračnim udarima se može postići nešto samo na početku konflikta, prije nego zaraćene strane učvrste svoje položaje, ili pak pri kraju konflikta, kada su svi već iscrpljeni. Zračnim napadima se također štite određeni položaji na određeno vrijeme", kaže Seybolt za DW. Dodaje da niti jedan od tih uvjeta trenutno ne postoji u Siriji.

"Bombardirati ljude da biste ih zaštitili nije baš najbolja stvar", naglašava Seybolt, autor knjige "Humanitarna vojna intervencija: Uvjeti za uspjeh ili neuspjeh".

"Priča o humanitarnom bombardiranju nije fokusirana na određenu zonu u kojoj bi stanovništvo bilo sigurno. Radi se tek o uopćenom saopćenju da idemo pokušati pomoći ljudima, tako da radije ostanu tamo gdje jesu, nego da nastave dolaziti u Europu", tvrdi Seybolt.

Rat u BiH poučna i upozoravajuća priča

Turska, koja je pružila utočište za skoro dva miliona sirijskih izbjeglica, je već ranije predložila formiranje sigurnosnih zona na tursko-sirijskoj granici, no ta bi strategija zahtijevala prisustvo kopnenih trupa, smatra Benjamin Valentino, koji se bavi istraživanjem humanitarnih intervencija. Kaže da bi rat u Bosni i Hercegovini trebao biti izuzetno poučna i upozoravajuća priča za današnje lidere.

"Ukoliko nismo spremni da branimo te sigurnosne zone kopnenim trupama, onda će te zone biti izuzetno ranjive", kaže Valentino, inače predavač na Dartmouth univerzitetu. "Ono što će se desiti moglo bi biti slično onome što se svojevremeno desilo u zaštićenim zonama u Bosni i Hercegovini - pregažene su jer očito nisu bile adekvatno zaštićene".

Niko na Zapadu nema hrabrosti da pošalje kopnene snage, a tu je nekoliko pouzdanih, organiziranih skupina koje bi dobro mogle odraditi posao u Siriji, smatra Valentino. Bez kopnenih snaga na terenu gotovo je nemoguće razlikovati civile i vojsku.

"Jako je teško zaštititi civile na zemlji koristeći borbene avione koji lete preko 800 kilometara na sat, na visini većoj od 9.000 metara. Čak ni dronovi nisu dovoljno dobri da prepoznaju borbene mete i razlikuju ih od civila", kaže Valentino.

Rusija komplicira situaciju

'Islamska država' je tek nus-proizvod mnogo šireg konflikta u Siriji,smatra Majid Rafizadeh. Pa čak i sada "Zapad cilja i napada simptome, a ne samu bolest".

"Sami korijen problema je aktuelni sirijski rat. Zato mora postojati sveobuhvatna strategija. Zapad bi trebao obratiti pažnju na korijen problema i ostaviti se politike 'čekaj da vidiš šta će se dogoditi' sa Sirijom i 'Islamskom državom'", kaže za DW Rafizadeh, ekspert za Siriju i Irak na Univerzitetu Harvard.

Iznalaženje sveobuhvatnog političkog rješenja konflikta direktno koče izvještaji o intervencijama Rusije, koja otvoreno podržava režim predsjednika Assada. Seybolt smatra da umiješanost treće strane najčešće prolongira sukobe i dodatno komplicira iznalaženje rješenja.

"Zabrinjavajuće je to što Rusija pruža sve veću materijalnu podršku Assadovom režimu. To će se zaista ispriječiti na putu bilo kakve diplomatske inicijative UN-a ili neke treće strane koja bi mogla biti medijator u pregovorima", kaže Seybolt, koji je također angažiran na Ford institutu za sigurnost.

"Uz slanje vojnika i oružja u oganj rata, situacija će vjerovatno postati još i gora prije nego li se poboljša", dodaje Seybolt.

Prihvat izbjeglica je bolja pomoć od zračnih udara

Dok mogućnost političkog rješenja krize nije ni na vidiku, najbolji način pomoći narodu Sirije, u ovom momentu, je prihvatiti i osigurati utočište onima koji uspiju pobjeći iz pakla rata, smatra Valentino.

"Mnoge zemlje Zapada nisu za to zainteresirane, premda ja mislim da je lakše pomoći ljudima nego ispustiti nekoliko bombi nad Sirijom", kaže on.

Dok će Njemačka ove godine primiti više od 800.000 izbjeglica, Velika Britanija je pristala pružiti utočište tek za nekih 20.000 izbjeglica u narednih pet godina. Francuska će ove godine primiti oko 24.000, dok je daleka Australija pristala prihvatiti upola manje - 12.000 izbjeglica ove godine. Sjedinjene Američke Države su u četvrtak (10. 9.) objavile plan o prihvatu 10.000 izbjeglica u narednih godinu dana. Postoje i nagovještaji da bi Washington taj broj mogao povećati i na 70-75.000.

Prema izvještajima UN-a, u ratu u Siriji, koji je započeo prije više od četiri godine, ubijeno je više od 250.000 ljudi, a više od četiri miliona napustilo je svoje domove.

Prema međunarodnom zakonu, izbjeglice bi trebale zatražiti azil u prvoj slobodnoj zemlji u koju kroče. U geografskom smislu, zemlje poput Amerike ili Velike Britanije udaljenije su od ratnih zona nego europske zemlje, poput Njemačke, koje su se našle na udaru izbjegličkog vala. To ne znači, smatra Taylor Seybolt, da te zemlje ne trebaju pomoći.

"Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države praktično ne mogu biti prve zemlje u koje će izbjeglice kročiti, pa stoga rade ono čime su zakonski obvezani. S druge strane, te zemlje imaju više kapaciteta za prijem izbjeglica, nego zemlje koje ih trenutno primaju, a ti bi kapaciteti svakako trebali biti iskorišteni", zaključuje Seybolt.