Theresa May je vrlo bučno izgubila glasanje o Sporazumu o izlasku sa EU. Nakon istorijskog poraza britanska premijerka bi zapravo morala dati ostavku, ali May pitanje o tome guši u srži: Ona je, kako kaže, preuzela funkciju kako bi provela Brexit i ona će taj zadatak ispuniti, basta. I glasanje o nepovjerenju od strane opozicije će preživjeti. Jer njeni vlastiti redovi se ponovo zbijaju čim dođe do pitanja očuvanja vlasti. Za britansku politiku je upornost Therese May, koja odavno graniči sa tvrdoglavošću, međutim zla kob.
Sasvim zasluženi poraz
May je zaslužila poraz u Parlamentu jer ga je sama skrivila. To da su njena vlada, Parlament i cijela britanska politika zbog Brexita toliko podijeljeni i blokirani, je i zbog specifične političke nesposobnosti Therese May. Šefica vlade je od samog početka na umu imala samo njene konzervativce, razgovarala sa vlastitim tvrdolinijašima i pokušavala održati stranku na okupu po svaku cijenu. Ona je propustila stvoriti alijansu, ispružiti ruku opoziciji i napraviti kompromise.
Njena neprijateljska retorika prema radnicima iz EU, protiv Europe same, je još više produbila jaz između strana. Ona time također sebi nije stvorila prijatelje među svojim europskim kolegama na čiju podršku je upućena tokom i nakon Brexita. Theresi May nedostaje habitus državnice. Ona ne djeluje iz pozicije odgovornosti za budućnost i za dobrobit Velike Britanije. Ona je kao političarka previše mala i previše uska, previše tvrdoglava i bez fantazije za teška vremena koja su zemlju zadesila Brexitom.
Britanci bi željeli drugog šefa vlade, ali vođu opozicije Jeremya Corbyna ne smatraju prikladnim čak ni u njegovim vlastitim redovima. I do sada nema nikoga na vidiku da preuzme tu ulogu. Čini se kao da su zdrav ljudski razum, spremnost na kompromis i historijsko razumijevanje o međunarodnoj ulozi i mogućnosti zemlje preko noći nestali iz britanske politike.
Ovo je tek početak kraja
No stvarna noćna mora je to što svađe oko Brexita još dugo neće biti završene. Političke institucije su pokazale da nisu dorasle izazovima. Vlada je podijeljena i zakazala je. A Parlament se do sada može odlučiti samo protiv postojećih prijedloga, ali ne i odlučiti se za put koji vodi iz krize.
No u Donjem domu Parlament leži jedina šansa da se izbjegne horor show Brexita. Poslanici moraju neovisno od stranačke pripadnosti pokušati stvoriti većinu. To bi mogao biti nešto mekši Brexit, poput ostanka na zajedničkom unutarnjem tržištu. Ili drugi referendum ako laburističko vodstvo konačno odustane od svojih socijalističkih iluzija.
Ni jedno od ovih rješenja nije lako postići ili ne garantira dobar kraj. Sukob i rovovsko razmišljanje će se nastaviti, neprijateljstvo i ogorčenost će još godinama trovati britansku politiku. No upravo u tome se pokazuje priroda Brexita: On ima nezamislivu destruktivnu silu, i ne razara kako se očekivalo EU, već razdire Veliku Britaniju. Brexit je za zemlju najveće moguće zlo.