„Britanci su postali ranjivi“

Deutsche Welle: Profesore Glees, nakon terorističkih napada su političke partije privremeno prekinule predizbornu kampanju. Da li se već sada mogu procijeniti političke posljedice napada na parlamentarne izbore koji se održavaju za nekoliko dana?

Anthony Glees: Posljedice mogu biti veoma ozbiljne, ne samo za političke stranke nego i za njihove vođe. Lider laburista Jeremy Corbyn cijelo vrijeme govori da je protiv toga da se odmah otvori vatra na navodne teroriste. Međutim, trojica počinitelja sinošnjeg napada su ubijena. Šta će reći na to? Znamo da u Velikoj Britaniji postoji oko 23.000 osoba za koje se smatra da su džihadisti. Ne možemo ih kontrolisati jer je Theresa May kao ministrica unutrašnjih poslova 2010. godine tu mogućnost ukinula. Vođe dvije velike stranke, kao i snage sigurnosti, trenutno nisu na dobrom glasu. Nakon napada izvršenog u Manchesteru je podignut stepen opasnosti, a kratko nakon toga ponovo smanjen. To znači da vlasti uopšte nisu imaje pojma o predstojećem napadu.

Nekadašnja ministrica unutrašnjih poslova May je odgovorna i za mjere štednje u policiji. S druge strane građani, kada je riječ o unutrašnjoj sigurnosti, vjeruju da više kompetencija imaju konzervativci neko lijevi. Kako to komentarišete?

Mislim da po tom pitanju torijevci stoje bolje nego laburisti. I kada torijevci i Theresa May naprave velike greške, oni su ideološki na strani oštrog odgovora na terorizam. Laburiste predvodi Jeremy Corbyn za kojeg se zna da je simpatizer IRA-e, u predizbornoj kampanji se nije samo izjasnio protiv naredbe da se puca na teroriste, nego se izjasnio i za pregovore s njima. Međutim, svaki Britanac vidi da teroristi ne žele za stol, nego ga žele dignuti u vazduh.

Nakon svakog napada se mobilišu policijske snage, šefovi država i vlada drugih zemalja izražavaju saučešće i solidarnost. Međutim, u principu se ništa ne mijenja. Da li je politika tu nemoćna?

Politika je nemoćna jer je Velika Britanija u veoma teškoj situaciji. Prošle godine smo se izjasnili za Brexit bez da nam je i jedan političar rekao šta Brexit u stvari znači. Živimo u zemlji koja ne zna kako garantovati sigurnost i koja ne zna kuda treba da ide u narednih nekoliko godina. Tako smo svi laka meta. Ranjivi smo.

Još uvijek nemamo informacija o izvršiocima napada, ali se sumnja da su to ponovo bili islamisti. Ukoliko to bude istina, koji su specifični razlozi što se to relativno često događa u Velikoj Britaniji?

To ima istorijske razloge, jer smo usko povezani sa SAD, ali ima i socijalne razloge. Činjenica da smo postali slabi i da nas tako posmatraju naši neprijatelji, ima posljedice. To je kao u džungli: ranjive životinje bivaju napadnute. To je politički problem kojim se mora baviti vlada. Sasvim je moguće da se u četvrtak ne održe izbori. Ako i budu održani, onda to neće biti normalni izbori, kako zbog terora tako i zbog nesigurnosti značaja Brexita.

Britanci su poznati po tome što su do sada na terorističke napade reagovali mirno i razborito. Da li vidite opasnost da bi se u tome nešto moglo promijeniti?

U pravu ste. Britanci su razboriti i smireni. Gradonačelnik Londona, musliman, je rekao: „Nećemo dozvoliti da teroristi unište naš način života. To bi za teroriste bila pobjeda. Nastavit ćemo živjeti kao do sada". Ali, ako ovako nastavimo, onda će se i terorizam pojačati. Ne vjerujem da će stanovništvo to tek tako jednostavno prihvatiti. Nešto se mora radikalno promijeniti. Ako se to ne dogodi, onda bi neke osobe stvar mogle uzeti u svoje ruke. Većina muslimana koji ne žele imati ništa sa terorom također se nalazi u veoma teškoj situaciji.  Bivši francuski predsjednik François Hollande je tri dana nakon napada u Parizu naredio napade francuske avijacije na položaje islamista u Raqqai. Velika Britanija nije to naredila ni kada su u Manchesteru prije dvije sedmice napadnuta naša djeca. Moguće je da će zahtjevi da zaista nešto započnemo postati sve glasniji.

Anthony Glees je profesor političkih nauka na Univerzitetu u Buckinghamu. U njegovo težište istraživanja se ubraja i sigurnosna politika u Velikoj Britaniji.