1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Crna Gora: Konačni proboj ka demokratiji?

Tomas Braj (dpa)19. maj 2016

Crna Gora je već dugo uporište korupcije i lošeg upravljanja. Ali čine se da se deset godina nakon referenduma o nezavisnosti stvari ipak polako mijenjaju, ocjenjuje novinar agencije DPA Tomas Braj.

https://p.dw.com/p/1Iqcg
Foto: picture-alliance/dpa/B. Pejovic

U subotu 21. maja navršiće se deset godina otkako su građani Crne Gore, malog kandidata za Evropsku uniju, izglasali svoju nezavisnost. Do tada je 620.000 stanovnika, zajedno sa više od deset puta većom Srbijom, činilo takozvanu krnju Jugoslaviju. Sa samostalnošću je trebalo da stignu i ekonomski i društveni napredak. Decenije komunističkih struktura u državi i društvu trebalo je da se pretvore u funkcionalnu demokratiju. Ali, ispostavilo se da je sve krenulo sasvim drugačije. Nekoliko porodica sa premijerom Milom Đukanovićem na čelu, koji je četvrt vijeka na vlasti bilo kao šef vlade ili države, potpuno je sebi potčinio tu mini-državu.

Mračni savez vlade, privrede i mafije

Oktobra prošle godine, crnogorski novinari nagrađeni su u Norveškoj za njihovo istraživanje mračnog saveza između vlade, privrede i mafije. Na primjer, porodica Đukanović: Milo je u Italiji, Švajcarskoj i Njemačkoj više puta doveden u vezu sa masovnim švercom cigareta tokom devedesetih. Njegov brat Aco vlasnik je najvažnije Prve banke, koja je zbog kontroverzne poslovne prakse više puta bila na naslovnim stranicama medija i koja uspijeva da preživi samo zbog velikodušnih depozita države. Sestra, Ana Kolarević, je advokatica – koju ne mogu da zaobiđu ni domaći ni strani investitori.

Montenegro Parlament Premierminister Milo Djukanovic
Milo Đukanović - Njegova porodica je sveprisutna u Crnoj GoriFoto: picture-alliance/dpa/B. Pejovic

Na primjer ekonomija: najveća državna preduzeća, kao što su fabrika aluminijuma KAP, željezara u Nikšiću ili rudarske firme, prodate su dijelom budzašto sumnjivim pojedincima. Na kraju su se svi borili za preživljavanje. Zbog netransparentne privatizacije više puta je bilo govora o korupciji i pranju novca. Prosječna neto plata je i danas daleko ispod 500 evra mjesečno.

Na primjer turizam: predivna jadranska obala i divlje planine u zaleđu, mogli bi više nego da prehrane čitavu zemlju. Ali veliki dio obale je prodat sumnjivim privatnim i poslovnim licima iz Rusije, po često nevjerovatnim cijenama. Hoteli su dospjeli u ruke sumnjivih investitora, neki ranije poznati hoteli su niz godina neiskorišćeni – stoje i nagrađuju okolinu. Obala je na mnogo mjesta zabetonirana i uništena pretjeranom gradnjom.

Velika očekivanja od oktobarskih izbora

Mada vrlo sporo, čini se da se situacija mijenja na bolje. U utorak (17.5), drugi najznačajniji crnogorski političar Svetozar Marović, prvi put je priznao da je bio na čelu kriminalne organizacije koja se bavila korupcijom velikih razmjera i koja je državu oštetila za više od 15 miliona evra. On mora da nadoknadi štetu i da provede u zatvoru skoro četiri godine. Signal Državnog tužilaštva je jasan: prošla su vremena kada je korupcija imala zaštitu politike.

Vlada i opozicija postepeno se približavaju za dobrobit zemlje. Iako su opozicioni poslanici prošle nedjelje napali Đukanoviću u parlamentu vičući „Milo, lopove!“, a on na pokušaj nasilnog napada parirao sa „Bravo, kreteni!“ – obje strane su se po prvi put dogovorile da formiraju zajedničku vladu. Ključna ministarstva, kao što su finansije, unutrašnji poslovi i poljoprivreda, idu opoziciji. Tako bi trebalo da se prevaziđe „politička i moralna kriza“ u zemlji, nada se opozicioni lider Miodrag Lekić.

Parlamentarni izbori, planirani za oktobar, trebalo bi da po prvi put, prema mišljenju svih – budu fer i slobodni. Cilj je – konačni proboj ka demokratiji.