Štetne materije u FFP2-maskama?

Odakle potiče tvrdnja da su FFP2 maske otrovne?

Poznati hemičar i stručnjak za zaštitu okoliša Michael Braungart izazvao je pomutnju u februaru izjavom da su FFP2 maske i hirurške maske dijelom štetne po zdravlje - zbog svojih sastojaka. Profesor procesnog inženjerstva, koji radi na Univerzitetu Leuphana u Lüneburgu i drugdje, citiran je u medijima i na društvenim mrežama: "Ono što stavljamo kroz usta i nos zapravo je opasan otpad" i "Sve u svemu, nosimo hemijski koktel na nosu i ustima koji nikada nije testiran na toksičnost, niti na druge dugoročne posljedice".

- Pročitajte i ovo:  Korona-virus: Koliko pomažu zaštitne maske?

Braungart je kasnije potvrdio da je to rekao u jednom background-razgovoru u okviru konferencije za novinare. Sastanak se odnosio na predstavljanje jedne start up-firme koju je osnovao sa studentima Leuphane i koja se želi baviti proizvodnjom održivih maski. Međutim, naučnik ne vidi sukob interesa jer, kako je naglasio u intervjuu za Deutsche Welle, ne postoji nikakva finansijska dobit od projekta.

Michael Braungart, koji je ujedno i voditelj privatnog Hamburškog instituta za zaštitu okoliša, neprofitne asocijacije za naučnu obradu ekoloških tema, kaže za DW da su on i njegove kolege pronašli "isparavajuće organske ugljikovodike, optička bjelila, ostatke ljepila i formaldehida" u  FFP2 maskama.

Te supstance mogu, između ostalog, imati hormonalne efekte ili oštetiti floru kože. Formaldehid odnosno formalin se takođe koristi za očuvanje leševa, a Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) ga je 2004. klasificirala kao kancerogenog za ljude. Također može doći do interakcije između pojedinih hemikalija, upozorava Braungart. "Maske se uglavnom proizvode u Aziji, gdje ne postoji osiguranje kvaliteta u pogledu ekološke i zdravstvene podnošljivosti."

- Pročitajte i ovo:  Maske, novac i nedostatak morala

Na kojim se podacima temelji izjava?

U intervjuu za DW, Braungart naglašava da njegova istraživanja nemaju naučni značaj, jer su provedena nasumično. Pored toga, ne zna se kako su maske prethodno čuvane ili transportovane. Ljudi bi poslali maske hamburškom Institutu za okoliš da su imali iritaciju kože ili bolesti usljed njihovog korištenja.

Šef hamburškog Instituta za zaštitu okoliša procjenjuje da u Aziji postoji oko 2.000 proizvođača maski. „Da bi se mogla napraviti ozbiljna statistička izjava o toksinima u maskama, trebalo bi kontrolirati uzorke od najmanje 700 proizvođača", kaže Braungart. Pored toga, sastojci maski razlikuju se od serije do serije.

Braungart ne pruža precizne informacije o tome koje su hemikalije pronađene u kojim količinama i u kojim maskama.

- Pročitajte i ovo: Covid: Paradoks sa zaštitnim maskama

Deutsche Welle dalo nalog za vlastiti test

Da bi istražio Braungartove navode, DW je izvršio vlastiti test maski, koji je provela akreditirana laboratorija. Slična ispitivanja je početkom godine naručio WISO – privredni magazin ZDF-a, ali njima su bile obuhvaćene medicinske i platnene maske. Tako je toksin anilin otkriven u maski od crne tkanine.

Budući da su naše kolege iz ZDF-a već pregledale hirurške maske i svakodnevne maske, naš test se ograničio na FFP2 i njoj ekvivalentne maske. Nasumično smo provjerili četiri takve maske: dvije evropske standardizirane FFP2 maske različitih proizvođača, kinesku standardiziranu masku KN-95 i masku prema američkom standardu N-95.

Maske smo kupili u supermarketu, apoteci, na Ebayu i Amazonu. Testirane su na sljedeće sastojke: MAK-amine, formaldehid, hlorirane parafine, ftalate/plastifikatore, nikal, policiklične aromatične ugljovodonike i teške metale.

Da li u maskama ima štetnih materija?

Sve četiri maske, koje smo testirali, zadovoljavaju zakonske standarde i prema tome ne sadrže štetne tvari, što pokazuje laboratorijski izvještaj. Pronađena je samo vrlo mala količina fenantrena u boji  na otisku maske FFP-2 koju smo kupili u supermarketu.

Fenantren pripada klasi poliaromatskih ugljikovodika (PAK) i nalazi se na listi materija, koje su posebno zabrinjavajuće. PAK nastaju prirodno kada organski materijali kao što su drvo, lož-ulje ili duhan sagorevaju na nečist način.

Veit Houben, koji je kao rukovodilac laboratorije bio odgovoran za provođenje naših ispitivanja, objašnjava da su takve boje često napravljene na bazi nafte. "U sirovoj nafti često imate ove poliaromatične ugljikovodike kao dodatak u procesu proizvodnje."

Prema navodima ovog hemičara, koncentracija fenantrena u maski bila je toliko niska da je neškodljiva. "Tkanina maske je bila ispod svih vrijednosti koje su legalne odnosno uobičajene u tekstilnoj industriji. Nakon svih testova, maske možete bez problema nositi osam sati a da nemate nikakvih negativnih učinaka na zdravlje ", rekao je Houben. Ovaj rezultat se poklapa i s ostalim kontrolama koje je njegov laboratorij provodio.

Jedva da je bilo dokaza o štetnim supstancama u FFP2 maskama

Organizacija potrošača „Stiftung Warentest" takođe je testirala deset FFP2 maski u martu. Ni u ovom testu nisu pronađeni toksini. Kerstin Effers iz Centra potrošača u Sjevernoj Rajni Vestfaliji  nije mogla pružiti DW-u bilo kakve daljnje informacije o otrovnim FFP2 maskama. "Nažalost, do sada nije izvršeno mnogo testiranja FFP2 maski. Međutim, rezultati Stiftung Warentesta pokazali su da je svih deset pregledanih FFP2 maski bilo uredno. Jedini problem s ovim maskama predstavljalo je njihovo prilagođavanje licu."

Šef laboratorija Veit Houben kaže da su relativno brzo postavljeni određeni standardi u proizvodnji zaštitnih maski. Smatra da bi, kada bi se provelo testiranje, velika većina maski imala isti ili sličan rezultat kao i četiri testirane po nalogu DW-a.

Houben time protivrječi Michaelu Braungartu, koji kaže da se kvalitet maski razlikuje od serije do serije. "Prema našem iskustvu, tu zapravo nema puno variranja, nakon što pokrenete proizvodnju", kaže Houben. Na početku pandemije, on i njegove kolege pronašli bi zagađivače u nekim maskama. Ali nakon samo nekoliko mjeseci, kontaminirani proizvodi uglavnom bi nestali s tržišta.

Jer, kako objašnjava ovaj hemičar, kvalitet maski ovisi o mašinama i sastojcima koji se koriste u njihovoj proizvodnji. To znači da se kvalitet maski mijenja samo kada se promijeni proizvodni proces.

Kako se provjerava kvalitet FFP2 maski?

Sa čisto pravne tačke gledišta, certificirane zaštitne maske ne smiju se razlikovati od originalnog modela. Tip FFP2 maske ispituju kontrolne službe poput Dekre. Maska prima takozvanu CE oznaku tek kada „položi test". Time se želi ukazati "da je proizvod testirao proizvođač i da udovoljava svim zahtjevima EU za sigurnost, zaštitu zdravlja i zaštitu okoliša" i daje mu pravo da se prodaje u Evropi. Braungartova izjava, da ne postoji osiguranje kvaliteta za ekološku i zdravstvenu podnošljivost FFP2-maski koje se proizvode u Aziji, je stoga netačna.

Međutim, kontrolna tijela za ispitivanje maski poput Dekre ili TÜV Nord obično ne provode vlastita laboratorijska ispitivanja sastojaka, već samo procjenjuju jesu li maske, prema proizvođaču, u skladu s propisima EU. Ovi podaci uključuju certifikate iz neovisnih laboratorija koji dokazuju da maske ne sadrže zabranjene ili otrovne supstance.

Sve u svemu, ne postoji garancija da je svaka FFP2 maska ​​u EU bez otrovnih supstanci. Međutim, da bi maske, uprkos CE znaku sadržavale zabrinjavajuće supstance u problematičnim količinama, proizvođači bi morali krivotvoriti certifikate ili ih proizvesti drugi na način od navedenog.

"Savezni zavod za zaštitu na radu" (BAuA), međutim, ističe da na tržištu još uvijek postoje "zaštitne maske koje ne udovoljavaju obaveznim sigurnosnim i zdravstvenim normama" i nemaju nikakvu ili imaju lažnu CE oznaku. BAuA pruža informacije o proizvodima, povučenim sa tržišta preko jedne baze podataka. Evropska komisija takođe objavljuje opozive maski na svojoj web stranici.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu