Da li kancelarka zaista to želi?

Do sada se u Njemačkoj zvanično računalo sa 800.000 izbjeglica u 2015. „Da li je to realan broj?“ – pita se javni servis ARD na svom internet-portalu. „Vlada je tu brojku već korigovala: Tabloid Bild je, pozivajući se na internu i tajnu prognozu neimenovanih zvaničnika, prenio da vlada samo u periodu od oktobra do decembra računa sa novih 920.000 izbeglica. Ministar unutrašnjih poslova Meklenburga-Prednje Pomeranije Lorenc Kafije rekao je za list Velt am zontag da za ovu godinu očekuje 1,2 do 1,5 miliona izbjeglica u Njemačkoj.

O protestima protiv izbjeglica u Njemačkoj izvještava dnevnik Špigel onlajn: „Hiljade ljudi su tokom proteklog vikenda u Saksoniji demonstrirali protiv ostanka izbjeglica u Njemačkoj. U Zebnicu na granici sa Češkom se u nedjelju popodne, prema procjenama agencije DPA, okupilo 2.500 ljudi sa namjerom da formiraju živu granicu […] Slični prizori su mogli da se vide i u Kemnicu. Tamo se u subotu na maršu ćutanja okupilo oko 1.000 ljudi koji su se usprotivili smještanju izbjeglica (u to mjesto). A u Gerlicu u istočnoj Saksoniji održane su demonstracije pod motom "Gerlic se brani". I u njima je učestvovalo oko hiljadu ljudi. Tu je održan i kontramiting pod motom Gerlic otvoren prema svijetu, sa oko 500 učesnika.“

Povodom situacije sa izbjeglicama, radio Dojčlandfunk je od kancelarke Angele Merkel zatražio – i dobio – poduži intervju. Ona je tu izrazila ubjeđenje da će Njemačka uspjeti da savlada probleme koje donosi smještaj ogromnog broja izbjeglica. „Spremni smo da se prihvatimo tog integracionog zadatka“, rekla je, dodavši da se to mora učiniti tako da se sve dobro završi. Prema njenim riječima, oni kojima nije potrebna zaštita Njemačke moraju da napuste ovu zemlju. „Ali i tada je važno da svakog čovjeka tretiramo kao čovjeka“.

Osim toga, potrebno je i bolje štititi spoljne granice i boriti se protiv uzroka zbijega; u Evropskoj uniji bi takođe trebalo da dođe do bolje raspodele opterećenja, jer nije dobro da čitav teret snose tri ili četiri zemlje. Merkelova se usprotivila poslednjim kritikama iz Bavarske i predlozima da se i tamo podignu ograde rekavši da ne veruje da ograde pomažu – „to smo već vidjeli u Mađarskoj“. Kancelarka je naglasila da je njena odluka iz septembra da Njemačka otvori svoje granice za izbjeglice bila ispravna, jer je bilo jasno da izbjeglice više ništa ne može zadržati.

Konkretne dijelove intervjua je komentarisao ekonomski portal Dojče virtšafts nahrihten. I to praveći razliku između onoga što kancelarka kaže i onog što pri tome misli: „Merkel kaže: Ovdje su se ostvarili cvjetni pejzaži, kao što je to rekao Helmut Kol i zato je ovo za mene i dalje dan radosti. Ali sada smo pred novim zadacima. Zadacima čije dimenzije i domete nismo poznavali. Slažem se sa riječima našeg predsjednika koji je rekao da snagu koju smo osjetili u jeku njemačkog ujedinjenja sada treba da preusmjerimo na drugi zadatak.“

„Merkel misli: ili je ujedinjenje donijelo metafizičku snagu a snaga i osjećanje ukazuju na pitanje: Živimo li u božjoj državi?, ili je iz ujedinjenja nastala neka nova obaveza za koju Nijemci ne znaju?“

„Merkel kaže: Spadam u one koji smatraju kada se već pojavi ovakva obaveza – kao što je rekao kardinal Marks: bog nam je sada dao ovaj zadatak – da nema smisla biti ljut, nego da se moram prihvatiti posla i naravno pokušati da postignem pravednu raspodjelu izbjeglica u Evropi. I naravno da se borim protiv uzroka izbjeglištva. Ali, da okrenem glavu na drugu stranu i da bjesnim – to nije moj način“.

„Na ovom mjestu je njeno mišljenje zakukuljeno. O kom bogu ona to govori? O Alahu? O katoličkom bogu? O Jahveu? Šta da rade ateisti? Može li nepoznati bog 'dati zadatak' agnostiku? Da li je bog Asad? Obama? Erdogan? Orban? Ovdje je politika zamijenjena ezoterijom. Vlast ne proističe više iz volje naroda. Bog Angele Merkel nam određuje zadatke. I nema smisla opirati se njegovom planu. Radi se ono što kaže. Bog je svetoj Angeli u kuhinji rekao šta danas treba da se kuva. Glavni konobar Gauk (predsjednik Njemačke) sve servira sa učtivim osmijehom. Ako neko kaže: ne, ja neću moju supu, biće i sam kuvan dok ne smekša i ne uvidi da se stvari razvijaju dobro po sve nas.“

List Frankfurter algemajne cajtung postavlja pitanje: „Da li kancelarka zaista to želi? Da se angažman preobrati u razočaranje? Da dođe do frustracije i prelaska sa kulture dobrodošlice na privatne i ksenofobne stereotipe, predrasude i šablone? Zašto Angela Merkel ne kaže ono što očekuju i stranke, i opštine, i dobrovoljci: jasan signal da će prihvatni kapaciteti uskoro biti iscrpljeni? […] Zašto Merkelova ne posegne za brojčanim limitom, za ograničenjem broja izbjeglica kao povod da otvorenim riječima koriguje pogrešnu motivaciju za dolazak u Njemačku, već stalno prećutkuje koliko je država već sada preopterećena? Ona nikako ne želi da djeluje 'odbojno' – zbog čega? Zašto ne želi da govori preventivno, već samo reaktivno? Tzv. odbojnost znači samo da se ne obećava više od onoga što može da se ispuni“. Što se tiče pozivanja na kardinala i boga, list postavlja pitanje: „Šta to treba da znači? Vidi li kancelarka sebe u svetoj istorijskoj misiji kada je riječ o politici prema izbjeglicama?“