Da li vuk i ćud mijenja? - Mediji na Balkanu

Kada su krajem osamdesetih i početkom devedesetih u tadašnjim jugoslavenskim republikama na vlast došli nacionalisti, mnogi su se novinari rado odazvali sirenskom zovu moći i s velikim su žarom počeli pozivati na rat, kaže Dragoslav Dedović, književnik i novinar iz Bosne i Hercegovine, više godina voditelj regionalnog ureda za jugoistočnu Evropu njemačke zaklade Heinrich-Boell sa sjedištem u Beogradu: "To je bila uloga servisera i pojačivača nacionalističkih ciljeva političkih elita. Oni su shvatili da za predstojeću mobilizaciju za klanje njima treba poluga elektronskih medija, prije svega televizije. Tako su mogli napraviti koncentriranu i veoma uspješnu mobilizaciju za rat. To je bila primarna uloga tamošnjih medija."

Poslušnost - važna novinarska kvalifikacija

Bio je to stari refleks novinara iz socijalističke Jugoslavije: tada je važna novinarska kvalifikacija bila poslušnost, kritičko i istraživačko novinarstvo nije bilo moguće. S tom praksom je potom nastavljeno i u ratu, a niti nakon njega ona nije promijenjena, smatra Zarko Puhovski, politolog i aktivist za zaštitu ljudskih prava iz Zagreba: "Nasuprot samorazumijevanju novinara, oni nisu bili ni u kojem pogledu u prvim redovima otkrivanja istine, barem kada govorimo o main-stream novinarima. Oni su se stalno pojavljivali kao tumači onoga što je politički već odlučeno. Kada je politika bila za kavgu, bili su i oni, a kada je politika odlučila surađivati, surađivali su i oni."

Osnovni problem je pritom činjanica da bi sada oni isti ljudi koji su donedavno pripremali rat, sada trebali biti aktivni sudionici procesa pomirenja. Naravno da oni tome nisu dorasli.

Kako živjeti zajedno?

Rat nije iznijeo jasnog pobjednika, u mnogim slučajevima su žrtve morale naučiti živjeti zajedno sa počiniocima zločina. Pitanje je bilo: pomirenje, što znači suočavanje s istinom i prošlošću, ili normalizacija. Odabrana je normalizacije jer je ona jednostavnija i znači ne život jednih s drugima nego život jednih pored drugih.

Privatizacija i bulevarizacija medija tom su procesu pripomogli. Umjesto suočavanja s prošlošću na dnevnom je redu zabava: "Ono što se sada čini na normalizaciji je na najnižoj razini, recimo preko televizijskih programa, preko zabavne i narodne glazbe. Govori se istinito o nekim žrtvama zločina na svi stranama kroz takozvane "dirljive priče" ili humanirtarna pitanja. To nije puno, ali je puno više nego što smo imali prije nekoliko godina."

Na području nekadašnje Jugoslavije je u međuvremenu puno znakova normalizacije, novonastale države trguju međusobno, ljudi putuju, i slušaju iste zvijezde zabavne glazbe. Ako se i ne vole, ljudi se barem ne tuku. A u tom procesu normalizacije i mediji igraju važnu ulogu.

Autor: Zoran Arbutina

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić