Dan crvene ruke: Sjećanja djece vojnika iz Sierra Leonea

Sierra Leone se i danas bori s dugotrajnim posljedicama traume i poteškoćama reintegracije bivšedjece vojnika. Zemlja je još uvijek duboko pogođena učincima razornog građanskog rata koji je trajao od 1991. do 2002. godine.

Dok svijet 12. februara obilježava Međunarodni dan borbe protiv korištenja djece kao vojnika - koji se obično naziva Dan crvene ruke – ova zapadnoafrička država još jednom razmišlja o svom trenutnom odnosu prema prošlosti.

"Sierra Leone se suočila sa izazovomo ne samo dadjeci vojnicimaoduzme oružje nego i da ih detraumatizira jer su mnogi od njih bili prisiljeni uzeti oružje dok su bili mala djeca", rekao je Peter Konteh, katolički svećenik koji je blisko surađivao s djecom koja su bila u ratu.

"Prije svega, morali smo im dopustiti da ponovno shvate svoje uloge kao djeca, jer su u džungli bili izloženi raznim načinima života, uključujući ubijanje, silovanje i mnoge druge grozote", rekao je Konteh za DW. 

Gotovo polovina djece vojnika u svijetu su u Africi

Dan crvene ruke, koji su Ujedinjeni narodi ustanovili 2002., ima za cilj pojačati globalnu kampanju protiv regrutiranja i korištenja djece u oružanim sukobima.

Pariška načela, koja je usvojila Generalna skupština Ujedinjenih naroda, jasno definiraju šta tačno znači kada je dijete povezano s oružanim snagama ili skupinom.

Prema tim načelima, dijete se u ovom kontekstu odnosi na svaku osobu mlađu od 18 godina koja je aktivno uključena u rat ili sukob u različitim svojstvima.

No, ova definicija nije ograničena na borce. Maloljetnici koji rade kao dostavljači, nosači, špijuni ili čak kuhari također su obuhvaćeni ovom definicijom, kao i djeca koja su regrutirana i sekusalno zlostavljana.

Afrika je posebno pogođena ovim fenomenom. Iz sedam zemalja sa tog kontinenta je 40% djece vojnika u cijelom svijetu - oko 250.000 djece.

U nedavnom izvještaju UN-a potvrđeno je da je samo 2022. došlo do teških kršenja Pariških načela što je pogodilo 18 890 djece širom svijeta. Vjeruje se da su otprilike četvrtina djevojčice.

Mnoga od tih kršenja ovih pravila dogodila su se upravo širom Afrike. 

Trauma za sobom ostavlja ožiljke

Manty Tarawalli, ministrica za rodna pitanja i pitanja djece u Sierra Leoneu, prisjeća se užasa kojima je morala svjedočiti tokom građanskog rata dok je sama bila dijete.

Tarawalli govori o nezamislivim dubinama trauma koje su djeca morala proživjeti, čemu je svjedočila iz prve ruke. Ona prepričava do detalja kako su djeca bila prisiljena ubijati drugu djecu koristeći rudimentarnu kuhinjsku opremu i tupe predmete.

Proaktivne metode detraumatizacije jedini su način da te rane počnu zacjeljivati, kaže svećenik Konteh.

"Oni su doživjeli mnogo užasa koji su doveli do psihičkih problema”, rekao je svećenik, naglašavajući ključnu ulogu podrške mentalnom zdravlju u njihovu oporavku.

Izgubljeni snovi i ukradena djetinjstva

Ishmael Morgan Heritage Charles je svojevremeno sanjao o tome da postane liječnik, ali njegovu nadu da će pomagati drugima poremetio je brutalni rat u Sierra Leoneu.

"Moja je želja oduvijek bila pomoći onima u poteškoćama, a ne nanositi bol", rekao je za DW, osvrćući se na godine kada je bio prisiljen služiti kao dijete vojnik.

Charles je od tada posvetio svoj život stvaranju svijetlije budućnosti za sebe i druge kao autor i humanitarac, dokazujući da se čak i najdublja trauma može prevladati.

Još jedno bivše dijete vojnik, koje je željelo ostati anonimno, za DW je izjavilo da je svoj život posvetilo proučavanju mira i sukoba nakon što je završio sukob u Sierra Leoneu. 

"Pohađao sam nekoliko tečajeva o međunarodnoj humanitarnoj pomoći i nedavno sam završio MBA na temu liderstva i upravljanja", rekao je on za DW.

"Investiranje u strukture zajednice"

Za mnoge druge, međutim, postoji nedostatak vodstva i uzora koji bi aktivno radili na transformaciji njihovih života. Čak i nakon završetka rata i sukoba, njihovi životi često ostaju u sličnim krugovima, činjenja zločina i zlostavljanja.

Program Sierra Leonea "oružje za gotovinu" ponudio je put do razoružanja za neke, ali Konteh kaže da vjeruje u alternativne pristupe, koji ne potiču predaju oružja za neku kompenzaciju i nude održiva rješenja reintegracije na dugi rok.

"Neki roditelji su govorili svojoj djeci, koja nikada nisu uzela oružje u ruke, da su glupa jer drugi dobivaju odštetu, a oni ne”, kaže Konteh.

"Zalagao sam se za bolji pristup: ulagati u strukture zajednice umjesto davati naknadu pojedincima koji su uzeli oružje."

Obeshrabrujući trendovi

Dok svijet obilježava Dan crvene ruke, ideje i prijedlozi poput onih koje iznosi Konteh postaju sve hitniji. UN je izvijestio o porastu teških zlostavljanja djece u 2022. godini u kontekstu rata i sukoba.

U najnovijem izvještaju UN-a o djeci i oružanim sukobima objavljenom prošlog juna, glavni tajnik Antonio Guterres rekao je da ta kršenja uključuju ubistva, sakaćenja, zlostavljanja i otmice - da ne spominjemo dugotrajne traume.

Adaptacija: Mimi Mefo Takambou

Urednik: Sertan Sanderson

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu