Danci umanjuju izbjegličke beneficije

Prsti mu naprosto lete preko žica gitare. Sirijac Nour Amoura pravi je primjer dobre koncentracije i ritma, dok svojom muzikom prati svoga zemljaka, saksofonistu Mohammeda Diaba u kontejneru u jednom kopenhagenskom parku. Zajedno su uobičavali svirati u Damasku, prije nego li su odlučiti pobjeći iz ratom zahvaćene im domovine i azil potražiti u Skandinaviji - Diab u Švedskoj, a Amoura u Danskoj. Ponovno zajedno uvježbavaju repertoar, nadajući se nastaviti muzičku karijeru u Europi. I dok se pripremaju za gaže, ne moraju mnogo razmišljati o preživljavanju, budući da im socijalna pomoć države dobro dođe da ne moraju brinuti za golu egzistenciju.

No, od 1. septembra bi Nour Amoura mogao postati siromašniji član dueta, budući da toga dana u Danskoj na snagu stupa novi zakon koji bitno diferencira status izbjeglica od statusa tražitelja azila u toj zemlji. Novi zakon, koji je predložila nova, manjinska vlada desnog centra pod pritiskom Danske narodne stranke (DPP), koja nenaklono gleda na imigrante, predviđa smanjenje beneficija novim pridošlicama za čak 45 posto.

Odrasli samci, poput Amoura, sada će primati mjesečnu pomoć ravnu studentskoj stipendiji - 5.945 danskih kruna, odnosno 800 eura mjesečno, umjesto dosadašnjih 10.849 kruna.

"Tužan sam", kaže Amoura. "Ovo se ne bi desilo u Švedskoj ili Njemačkoj. Ja želim raditi, nisam došao u Dansku da spavam. Ipak, za početak mi je potrebna pomoć. Teško je".

Vlada naginje nadesno

Prerano je procijeniti da li će zakonske izmjene ispuniti očekivanja Vlade i struja koje je podržavaju. Ipak, reputacija Danske kao čvrste i odlučne države, čini se, usmjerava tražitelje azila da novi dom potraže negdje drugdje. U prvih sedam mjeseci ove godine, prema dostupnim podacima, u Danskoj je zabilježen pad broja zahtijeva podnijetih za azil i to na ukupno 5.174, što je čak 7.52 posto manje od dosadašnjeg prosjeka.

"Drago mi je zbog toga", kaže Martin Henriksen, glasnogovornik Danske narodne stranke, koja nije pristala ući u koalicijsku vladu, bez obzira što je druga po redu stranka koja je osvojila većinu glasova na proteklim općim izborima, održanim prije dva mjeseca.

Većina političkih analitičara smatra da DPP zapravo diktira vladinu politiku, a da zauzvrat pruža podršku vladinim inicijativama u Parlamentu.

"Danska je u proteklom periodu primila jako puno izbjeglica. Sada smo došli do momenta kada moramo reći - što je dosta, dosta je! Ne možemo više podnijeti. Ne možemo se hvatati u koštac s ovakvim vidovima imigracije. To je pretežak teret za zemlju malu poput Danske. Stoga moramo prikočiti".

Visoki životni troškovi

Restrikcije socijalne pomoći zapanjile su Johanne Schmidt-Nielsen, predsjednicu danske ljevičarske, opozicione stranke Crveno-zeleni savez. "Mislim da je ovo ogroman korak unatrag za integraciju, jer to što ćete mnoge ljude osiromašiti nikako ne može pomoći procesu integracije", kaže Schmidt-Nielsen koja se u Kopenhagenu pridružila više od 2.000 ljudi koji su protestirali protiv novih vladinih mjera.

Danski vijeće za izbjeglice (DRC) također vladin potez smatra retrogradnim.

"Premda može pomoći ljudima, u smislu da ih motivira da potraže posao, zabrinjavajuće je to što će sigurno izazvati siromaštvo u izbjegličkim obiteljima", tvrdi Andreas Kamm, glavni tajnik DRC-a.

"U društvima poput Danske, ako želite postići uspjeh s procesom integracije, morate ljudima osigurati kontakt s drugim ljudima. Morate biti i kretati se među drugim ljudima, igrati nogomet, pozivati druge na rođendane, proslave, štagod. Sve te aktivnosti, posebno za djecu, u Danskoj su skupe. Bojim se da izbjegličke obitelji to sebi ne mogu priuštiti, pa niti ne mogu širiti poznanstva u društvu, pošto je preduvjet za pozitivan integracijski proces".

Ipak, Henriksen je nepokoljebljiv. "Sve dok oni (izbjeglice i tražitelji azila) vide budućnost u Europi, oni će dolaziti. Mi imamo zadatak, a zadatak je da osnažimo pravila tako da oni koji se bave krijumčarenjem ljudi, kao i tražitelji azila shvate da njihova budućnost nije u Europi, niti u Danskoj. Mislim da je ispravno da se, kada već dođeš u Dansku, potrudiš da stekneš pravo na socijalnu pomoć, znači da budeš na tržištu rada nekoliko godina dok živiš u Danskoj, pa da onda možeš ostvariti jednaka prava kao i svaki danski građanin".

Organizacije poput Crvenog križa i DRC zalažu se za koordiniranu EU politiku solidarnosti prema tražiteljima azila i izbjeglicama, kojih je u EU od početka ove godine pristiglo više od 300.000. Također se pribojavaju da će i neke druge zemlje slijediti primjer Danske i dodatno unijeti podjele u Europu.

Danska vlada i pored toga razmatra naredne korake kako bi svoju zemlju, sa 5.5 miliona stanovnika, učinila što neprivlačnijom za strane pridošlice.

Zabrinutost među izbjeglicama

Novi vladini planovi zabrinuli su i jednog biznismena iz Latakie, rodnog grada sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.

Biznismen, koji nije želio da njegov identitet bude objavljen, tek je stigao u Dansku, nakon dužeg putovanja preko Turske, Grčke, Makedonije, Mađarske, Austrije i Njemačke. Trenutno je u prihvatilištu u Helsingoru, sjeverno od Kopenhagena, gdje čeka rješenje zahtjeva za azil. Napustio je Siriju jer su mu brojne militantne skupine stalno tražile novac.

Njegova supruga i dvoje male djece ostali su u Latakiji. Kaže da je vojska zaprijetila njegovoj ženi da će joj oteti djecu ako joj se muž uskoro ne vrati kući. "Užasnut sam ovim što se dešava", kaže on.

Posljedice globalizacije

Na Novom trgu u Kopenhagenu, na demonstracijama protiv novog zakona, jedan Sirijac, kojem je odobren azil, pleše u ritmu muzike Srednjeg Istoka, zajedno sa Dancima koji plešu iz samo njima poznatih razloga.

Neki od njih nose majice s natpisom: "Danski narode, hvala ti za podršku". Prizor na trgu je ohrabrujući za poznatog danskog glumca Flemminga Jensena. Ipak, on kaže da se "osjeća više posramljeno zbog novog zakona, jer Danci nikada nisu bili takvi". Mnogo ljudi se ne slaže sa vladinim pristupom globalnim problemima, a globalizacija je neizbježna i gotovo je nemoguće suprotstaviti se izgradnji multi-kulturnih društava.

"Svi smo bili oduševljeni kada su za nas u Aziji proizvodili jeftine košulje, a mi smo bili u stanju sjesti u avion i otputovati bilo gdje u svijet. Sada ne razmišljamo na način da svako može odlučiti i doći i kod nas".