Dodik sve dalje od evropskih standarda

Evropska komisija još uvijek ne ispoljava zabrinutost zbog najnovijih izjava i postupaka predsjednika entitetske vlade u Republici Srpskoj, Milorada Dodika, ali jeste sve nezadovoljnija brzinom i obimom reformi u Bosni i Hercegovini.

Posebno je nezadovoljna transformacijom politički koordinirane policije u jedinstven i politički neovisan državni instrumentarij koji će, umjesto interesima vladajućih partija, služiti građanima. Evropska komisija nije zadovoljna ni brzinom reformi ostalih pet prioriteta iz Evropskog partnerstva, među kojima je i transformacija Javnog RTV servisa Federacije.

To što Evropska komisija nije zabrinuta zbog najnovijeg zaoštravanja na političkoj sceni Bosne i Hercegovine (izazvano svakodnevnim kalkulacijama o ustavno-pravnom statusu Republike Srpske i najavama o otcjepljenju), nije za ovu suverenu i međunarodno priznatu državu nikakva utjeha. Jer briselsko ćutanje nije garancija da opasnost od etnonacionalističkog secesionizma ne postoji, već je još jedna potvrda da Evropska unija ni dan-danas ne razumije da balkanski politički komedijaši, i kada naizgled samo zabavljaju birače, i tada misle ozbiljno.

Psihogeneza Milorada Dodika u tom kontekstu ne razlikuje se od bilo kojeg etnonacionaliste u Srbiji, Crnoj Gori, na Kosovu, Makedoniji, i Hrvatskoj, ali ni u Sjevernoj Irskoj, Škotskoj, Španiji, ili Iraku na primjer. Ono što protivnici secesionizma smatraju podjelama, za etnonacionaliste je ujedinjenje: za centralnu vladu u Sarajevu Dodikove izjave o otcjepljenju su protivustavne i razbijačke, ali među njegovim sljedbenicima se doživljavaju kao poklič ujedinjenja sa Srbijom koja polako ali sigurno ide ka šešeljizaciji.

Evropska unija u tome izravno sudjeluje jer svojom neodlučnom balkanskom politikom, lošom strategijom i pogrešnim mjerama pritiska, svjesno ili nesvjesno, sve snažnije puše u jedra Šešeljeve Srpske radikalne stranke koja u prvom paragrafu svoga političkog Programa predviđa „stvaranje uslova za formiranje zajedničke i jedinstvene države srpskog naroda“. Ono što je u Srbiji politička platforma, radikalne struje u Republici Srpskoj, na čelu s Dodikom, žele ugraditi čak i u državni ustav i sve dok se to ne dogodi, spremne su blokirati sve druge reforme, uključujući i reformu policije.

Na takve (sve otvorenije) namjere, zvanični Brisel još uvijek nema adekvatnog odgovora, a iz Sarajeva se na Dodikove namjere odgovara uglavnom svađalački, što još više potpaljuje nacionalne strasti u cijeloj zemlji. Konačan epilog bi mogao biti potpuna blokada ranije započetih reformi na koju bi zvanični Brisel, po već uvježbanom maniru, mogao odgovoriti obustavom pregovora o pridruživanju i tako kazniti državu i proevropske snage, umjesto onih koji su protiv evropskih standarda.