Dodikove prijetnje i Memorandum SANU
20. februar 2020
Dodikovo zazivanje odcjepljenja Republike Srpske od BiH je neke medije i analitičare u Sarajevu podsjetilo na ideje zapisane u neformalnom dokumentu koji su neki srpski akademici kao što su Dobrica Ćosić i Ljubomir Tadić, još 2011. navodno dostavili tadašnjoj srpskoj Vladi Mirka Cvetkovića. Taj papir, prema onome što je iz njega citirala „Slobodna Bosna“, govori da treba ometati zajedničke institucije BiH kako bi se „dokazivalo“ da je država nefunkcionalna.
„Generalno, uvijek i na svakom mjestu insistirati na tome da su 'državna' vlast i institucije na nivou BiH nepotrebne, suvišne, nemoguće, skupe i antisrpske“, piše tamo. „Dakle, ni po koju cijenu se ne smije dozvoliti čak ni formiranje udruženja pčelara na nivou BiH, a o drugim važnijim asocijacijama se ne smije ni razmišljati.“
Nije dugo trebalo sarajevskim medijima da taj neformalni papir stave rame uz rame sa Memorandumom SANU iz 1986. godine. Još i danas se čuje da se srpska državna politika orijentiše prema „Memorandumu 2“.
Spoljnopolitički komentator Boško Jakšić za DW kaže da će prije biti da je na sceni „potmula memorandumska logika“, a ne zvanična državna politika.
„Može se reći da je na sceni potmula memorandumska logika, kojoj je tu i tamo dozvoljeno da izbije. Recimo, ministru Vulinu je dopušteno da grmi iz sve snage riječima od 155 milimetara da je u toku razvlašćivanje Republike Srpske i kršenje Dejtonskog sporazuma“, kaže Jakšić. „Potom se pojavljuje predsjednik Vučić kao umiritelj, koji se kao takav predstavlja u Sarajevu, Briselu, Berlinu, Vašingtonu ili gdje već treba. To je, dakle, neka vrsta dvostruke igre.“
Vučić se ne ograđuje od Dodika
Aleksandar Popov, kopredsjednik Igmanske inicijative, kaže da je problematičnije od „Memoranduma 2“ to što je Srbija prošle godine usvojila Strategiju odbrane, u kojoj se navodi da je jedan od zadataka očuvanje Republike Srpske.
„U toj strategiji se navodi i briga o Srbima u susjedstvu i u svijetu. Međutim, to bi trebalo da pripada strategiji o dijaspori, a ne Strategiji odbrane“, kaže Popov za DW i upozorava:
„Nastavi li Srbija da podržava Dodika na način kako to sada čini Vučić, a prije njega su na sličan način sa Dodikom poteze sinhronizovali i Boris Tadić i Vojislav Koštunica, mogla bi da se nađe u ozbiljnoj međunarodnoj nevolji. Tu onda neće biti od pomoći Vučićeve zvanične izjave da Srbija priznaje cjelovitost i integritet BiH."
'Goodbye BiH, welcome RS-exit' – ta Dodikova izjava je nova varijacija stare priče o secesiji i udara na dejtonske temelje BiH, kaže Jakšić. „On se opasno poigrava sa sudbinama ljudi i retoriku vraća u vrijeme prije izbijanja rata.“
S druge strane, dodaje naš sagovornik, Vučić već duže pokušava da „lavira“ i ponavljao frazu o poštovanju dejtonske Bosne i stabilnosti u regionu. „On pokušava da ostavi utisak kao da čini diplomatski ustupak Evropskoj uniji. Ali, izbjegava da se energično ogradi od Dodika koji Srbiju godinama uvlači u probleme“, kaže Jakšić i dodaje:
„Vučić slabo prikriva svoje pijemontske ambicije ujedinjavanja Srba. Na pitanje zašto se ne ogradi od Dodikovih izjava, Vučić sliježe ramenima i kaže da mu je Dodik prijatelj i član Predsjedništva BiH. Ali, nastavi li se takva politika, Beograd će se prije ili kasnije suočiti sa ozbiljnim problemima zbog stepena tolerancije prema Dodiku."
Teritorije… a ljudi?
Aleksandar Popov kaže da Dodikov nacionalizam zapravo odgovara i drugim dvjema stranama u Bosni i Hercegovini, hrvatskoj i bošnjačkoj. „Stalno se fabrikuju krize kako bi nacionalističke vlasti u BiH opstale. Navodno, štite svoje narode kojima je sve lošije i lošije, a njima – političarima na vlasti – sve je bolje i bolje“, upozorava Popov.
On ocjenjuje da nacionalistički političari neprestano pričaju o teritorijama pa tako se nazire teza o tome da bi se trebala izvršiti nekakva „trampa“ Kosova za Republiku Srpsku. „Ali, šta ćemo mi sa teritorijama, kada se i teritorija Srbije prazni? Šta ćemo sa teritorijama bez ljudi, misle li oni o tome? Očito, njima nije stalo do ljudi, i to je zajedničko za sve velikodržavne projekte”, smatra Popov.
Dodatni problem, dodaje on, predstavlja nezainteresovanost i pasivnost međunarodne zajednice pa se stiče utisak da je njima jedino stalo do toga da se na Balkanu ne puca.
„Ali, ko će ovdje da investira, ko će da ostane u takvoj državi gdje sutra treba da obuče uniformu? Utisak je da niko nema ideju kako da se izađe iz ove situacije, ni EU, ni SAD. A deviza da je sve u redu dok se ne puca, može da se obije o glavu. Toliko je napetosti ovdje kod nas, da se ponekad plašim da će jedna od varnica zapaliti region”, upozorava Popov.
Boško Jakšić kaže da se politički lideri u Beogradu zapravo plaše da se otvoreno suprotstave zvaničnoj Banjaluci jer bi ih u tom slučaju srpski nacionalisti optužili za „izdaju“.
„Ali, mora da se povuče demarkaciona linija šta su rukovodstva, a šta narod. Srbija ima pravo da štiti srpsku manjinu u regionu, ali mora da poštuje činjenicu da su to nezavisne države. Dakle, može da ih štiti diplomatskim kanalima, kulturološki i tome slično. Ali ne smije da bude uvučena u igre od kojih će garantovano imati štete.“
„Dodik gleda svoju korist i svoje biračko tijelo. Ali to biračko tijelo nije u Srbiji, već u drugoj nezavisnoj državi na Balkanu”, zaključuje Jakšić.