Dosadašnji bilans Gauckovog mandata

On je ustvari želio studirati novinarstvo, ali to u DDR-u iz političkih razloga nije mogao. Joachim Gauck je tako izabrao teologiju i radio je kao pastor. Poslije ujedinjenja Njemačke 1989. godine, kao aktivista za građanska prava, a nakon godina provedenih na mjestu šefa Arhiva Stasi-ja, bivše tajne policije DDR-a, konačno se bar malo mogao okušati u svom poslu iz snova-novinarstvu. I privatno ga je to privlačilo. Jer je njegova supruga Daniela Schadt novinarka.

Od obje svoje profesije, kako novinarske tako i pastorske, Gauck je profitirao na funkciji predsjednika Njemačke: On je čovjek od riječi i uvijek ima poruku. Gauck ima jasno formirana ubjeđenja, jedan opušten odnos u kontaktu s medijima i miješa se u društvene debate onako kao što bi to jedan pastor trebao raditi, u najboljem smislu te riječi. Kao predsjednik zemlje on bi smio i više pokretati debate. I on to svoje pravo i obavezu rado koristi. Njemci to dobro prihvataju. Na skali popularnosti političara, Gauck, koji nije član nijedne stranke, nalazi se odmah iza kancelarke Angele Merkel. Dvije trećine ispitanika smatraju da je omjer njegovog miješanja u dnevnu politiku „dobar“.

Sloboda i građanska svijest

Aktuelna debata o vojnoj pomoći za protjerane u Iraku ima veze sa tzv. „gaukovskim uplitanjem“. Početkom godine, on je iskoristio svoj govor na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu za pledoaje da se Njemačka na međunarodnom planu mora snažnije angažovati – čak i sa vojnim sredstvima. „Pravo na zatvaranje očiju“ tako dobro umrežena Njemačka, kako je rekao, nema. Tome su se priključili ministrica odbrane i ministar vanjskih poslova Njemačke. U evropskim i zapadnim zemljama te riječi su dočekane sa velikom pažnjom. Još je dubok tzv.“ libijski šok“ izazvan zbog njemačkog suzdržnog stava u Vijeću sigurnosti UN-a prilikom glasanja za intervenciju protiv Gadafijevog režima.

Lista tema, prilikom kojih se Gauck u svom nešto dužem mandatu od dvije godine pobrinuo za naslove u novinama, kritike i debate je velika: Agenda 2010, memorisanje podataka o građanima, NSA i Snowden, politika prema izbjeglicama, useljavanje i islam, Occupy-Wall-Street, promjena energetske politike. Osobni pečat u njegovom komentarima daje zalaganje za slobodu svakog građanina-pojedinca, kao i iskustva sa kojima su on i njegovi roditelji bili suočeni u diktaturi, i koji su na njega kasnije imali veliki uticaj. Kako bi podržao „građane“, on je izmijenio tradicionalni Ljetni festival rezervisan samo za poznate članove društva u otvoreni građanski festival za sve. Pored toga Gauk se susreće sa angažovanim sugrađanima koji su zaslužni za pomake u integraciji građana stranog porijekla.

Predsjednik pred sudom

Gauckovim stilom se bavio i Savezni ustavni sud u Karlsruheu. On je pristalice desničarske i ekstremističke Nacionalne demokratske stranke NPD indirektno nazvao „luđacima“. Smije li on kao predsjednik, koji bi trebao djelovati neutralno i suzdržano, ići tako daleko? Vrhovni sudija mu je to odobrio. "Kako će savezni predsjednik vršiti svoje reprezentativne i integracijske dužnosti, o tome on sam odlučuje“, glasila je presuda u Karlsruheu.

Njemački predsjednik, u skladu sa Ustavom, nema puno više snage od svojih riječi. On je pak službeno prvi čovjek Njemačke, ali nema zakonodavnu vlast, već potpisuje zakone čime oni formalno postaju važeći.

Gauck nije tek tihi predstavnik u inostranstvu

Gauck se suočio i sa temom njemačke krivice u susjednim zemljama i tokom državničkih posjeta je zamolio za oprost zločina koje su počinili nacionalsocijalisti i Wehrmacht. Pored Italije, Češke i Holandije, pošlo mu je za rukom da na empatičan i pravilan način bude prihvaćen u Francuskoj.

Njegov zajednički nastup sa francuskim predsjednikom Hollandeom u Oradour-sur-Glane u septembru 2013. bio je veliki događaj za francuske medije. Također, za vrijeme svojih nastupa i govora tokom obilježavanja godišnjica Varšavskog ustanka i Prvog svjetskog rata Gauck je strastveno predstavljao izraslu, modernu i pri tome istorijski osvještenu - novu Njemačku.

Tokom državne posjete Turskoj Gauck je otišao još dalje. On je otvoreno iznio kritike na političko stanje tokom vladavine Redžepa Tajipa Erdogana, na nedostatak slobode mišljenja, i kontrolu pravosuđa. Posljedica toga je bila optužba „da se miješa u unutrašnje stvari zemlje“ i da je prešao granice njemačke politike. No, Gauck se branio time da je samo vršio svoju dužnost. Kao demokrata on je, kako je rekao, „morao podići svoj glas kada vidi da su ljudska prava u nekoj državi ugrožena“.

Da li će Gauck svoje misije moći provoditi i u drugom mandatu, još nije jasno. No, prve zvanične izjave već su tu: u maju se šef Zelenih Cem Özdemir izjasnio za njegov ostanak u predsjedničkom uredu.