Dramatično odmjeravanje snaga u Zalivu
17. septembar 2019
Teške optužbe iz Rijada na adresu Teherana: u napadima na dva naftna polja u Saudijskoj Arabiji je korišteno oružje iz Irana. "Trenutno sve ukazuje na to da je oružje, koje je korišteno u napadima na dva naftna polja, došlo iz Irana”, izjavio je u ponedjeljak na konferenciji za novinare Turki al-Maliki glasnogovornik vojne koalicije predvođene Saudijskom Arabijom. Trenutno se vodi istraga o tome odakle je oružje ispaljeno.
Iako su jemenski pobunjenici iz plemena Huti preuzeli odgovornost za napad izvršen u subotu, SAD predbacuju odgovornost na Iran da je izvršio dva napada na naftna postrojenja saudijskog državnog koncerna "Aramco” i ne vjeruje Hutima. "New York Times” je izvijestio o satelitskim snimcima koji dokazuju da je napade izvršio Iran. Iran je u međuvremeu odbacio optužbe iz Washingtona.
"Optužbe iz Washingtona su ovaj put bile posebno oštre”, kaže ekonomski geograf Günter Meyer direktor „Centra za istraživanje arapskog svijeta" na Univerzitetu u Mainzu. To je ujedno bio i propagandni manevar. I američki predsjednik Trump i njegov ministar vanjskih poslova Pompeo opisali su napad kao napad Irana na globalno snabdijevanje energijom.
"Na ovaj način učinkovito odvraćaju pažnju od činjenice da je Saudijska Arabija, uz pomoć SAD, koja odavno ima godišnji vojni budžet od 70 milijardi dolara, izgradila najsavremeniju odbrambenu i napadačku mašineriju u regiji. S tom mašinerijom su napadima u Jemenu doprinijele najvećoj humanitarnoj katastrofi u istoriji zemlje”, kaže Günter Meyer.
Dva međusobno spojena konflikta
Oko Hormuškog tjesnaca se trenutno vode dva spojena konflikta: na jednoj strani je rat u Jemenu u kojem snage odmjeravaju Saudijska Arabija i Iran, a na drugoj napetost između Irana i SAD. Napetost se povećala u ponedjeljak nakon što je iranska Revolucionarna garda prema navodima medija zarobila jedan brod.
U informaciji koju prenosi iranska novinska agencija Insa, koja je 50% u vlasništvu države, riječ je o brodu koji je u Ujedinjene Arapske Emirate krijumčario 250.000 litara dizela. Günter Meyer kaže da je je to veoma moguće. "Cijena dizela u Iranu je dosta niska. Osim toga, do sada je iz istih razloga zaplijenjeno nekoliko brodova”, kaže Meyer.
Novi omjer snaga u Zalivu
Situacija u Zalivu dobija na značaju, nakon što su, kako prenosi "Petroleum Economist”, Iran i Kina dogovorili tješnju ekonomsku i vojnu saradnju. U skladu s tim će Peking u Iran investirati 400 milijardi dolara. Samo u razvoj iranske proizvodnje nafte i plina će u narednih pet godina biti uloženo 280 milijardi dolara. Tu je i 120 milijadi dolara za izgradnju infrastrukture u oblasti transporta i industrije. Osim toga, Iran će biti uključen i u saobraćajnu mrežu novog Puta svile. Oko 5.000 pripadnika kineskih snaga sigurnosti će biti stacionirano u Iranu kako bi čuvali kineske ustanove.
Meyer kaže da će ta saradnja do temelja promijeniti geostrateške odnose u Zalivu. Iako prisustvo kineskih trupa ne služi za odbranu iranske teritorije, otežava napad izvana. "Ako bi kineski vojnik bio ozlijeđen u napadu izvana, Peking bi to protumačio kao namjerni napad na njegovu vojsku, a ko ubuduće napadne Iran, rizikuje da će se boriti protiv svjetske sile Kine”, kaže Meyer.
Vojno i ekonomsko partnerstvo će biti skupo plaćeno. Pored ostalog je dogovoreno da Kina prilikom kupovine iranske nafte, plina kao i petrohemijskih proizvoda dobije popust od jedne trećine od uobičajene kupovne cijene. Računi se ne obračunavaju u dolarima već po valutama afričkih zemalja ili država nasljednica Sovjetskog Saveza. S druge strane sporazum u velikoj mjeri omogućava Iranu prijeko potreban pristup međunarodnom tržištu. Sankcije SAD na taj način bi jednim dijelom bile zaobiđene.
Eskalacija savim novih dimenzija
„Sporazum bi također trebao predstavljati pozadinu trenutne verbalne i vojne eskalacije", kaže Günter Meyer. "Ako SAD odluče da napadnu Iran, protiv svih vojnih razloga, onda bi to bio pravi trenutak. Bio bi to izgovor da se krene protiv iranskih prihoda od nafte prije nego što počne vojna saradnja sa Iranom.
Iz ugla onih koji su insistirali na vojnom rješenju, napad bi morao biti izveden što je brže moguće. "Jer, ako saradnja Irana i Kine na početku krene punom brzinom i kineske snage sigurnosti budu stacionirane u Iranu, sukob s Iranom bi mogao dovesti do eskalacije potpuno novih dimenzija."
Sa ili bez eskalacije: geostrateška situacija u Zalivu se mijenja iz temelja. To bi moglo dovesti do toga da iranski atomski program više ne bude imao ograničenja. Iran bi se u dogledno vrijeme mogao razviti u vodeću silu u regionu.