Dubrovnik (konačno) po mjeri građana

Dubrovnik u 21. stoljeću živi pod znakom (pre)intenzivnog turizma i spektakularnih filmskih setova. Isto razdoblje u najjužnijem hrvatskom županijskom središtu obilježeno je i trima investicijskim megaprojektima. Zajedno su navodno trebala dosegnuti visinu uloga od preko milijardu i pol eura: podzemna hidroelektrana nad izvorom rijeke Omble, apartmansko naselje s golf-terenom na brdu Srđ i putnički terminal s raznim trgovačkim sadržajima u Luci Gruž. Baš sva ta tri projekta su i postala poznata po golemoj neprincipijelnosti i benevolentnom odnosu gradskih i županijskih vlasti koji su ih zagovarali, usprkos šteti javnog interesa i samih građana Dubrovnika.

Odnedavno zajednička im je i činjenica da su sva ta najveća tri zacrtana projekta na veoma izvjesnom putu da – propadnu i to je dobrim dijelom zasluga gradske uprave nakon proljetnih lokalnih izbora. Prvi od tih planova, onaj koji se tiče energetike na Ombli, doduše stavljen je praktično ad acta još ranije zbog ekoloških nepravilnosti na koje su nevladine organizacije mukotrpno doslovno godinama ukazivale.

Skandali na putu u koš za smeće

Kad je posrijedi golf na Srđu, ta je scena bila poprištem jednog od najskandaloznijih politikantskih nastojanja u RH. Za potrebe te nekretninsko-mešetarske investicije, uz bezrezervnu podršku nekoliko hrvatskih vlada, najveće dubrovačke stranke HNS i HDZ i SDP bile su svojedobno osnovale čak i koaliciju pod imenom Dubrovački dogovor. Projekt je zatim dezavuiran i oboren na sudu, mada se dalo primijetiti da nova dubrovačka upravna garnitura prema njemu i sama iskazuje distanciranost. Konačno, projekt lučkog terminal nije tako definitivno prokazan, nego je fijasko doživio njegov politički forsirani ulagač i budući koncesionar, francusko-turski konzorcij DICPI.

Ugledni dubrovački novinar Luko Brailo, kolumnist portala Dubrovniknet.hr potvrdio nam je dojam kako s novom gradskom upravom predvođenom gradonačelnikom Matom Frankovićem, imamo posla i s novom, drukčijom praksom u odnosu prema ulagačima. „Pojednostavljeno rečeno: OK, poštovana gospodo, dobro ste došli i vi i vaš novac u Dubrovnik, ali prije svega – 'Respect the City'", opisuje on taj zaokret. Brailo navodi još poneki indikativan slučaj, npr. Frankovićevo inzistiranje te poziv inspekcijama i Ministarstvu financija radi plaćanja koncesijske naknade za korištenje žičare za Srđ koje tvrtka Excelsa nekretnine – kupac bivšeg Atlasa – godinama izbjegava.

„Tursko-francuski konzorcij dobio je 'nogu' u vezi planirane izgradnje i mogućnosti 40-godišnjeg koncesijskog upravljanja putničkim terminalom u Gružu, budući da njihova posebno ustanovljena tvrtka ni uz veliku pomoć bivšeg gradonačelnika Andra Vlahušića i potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, nije ispunila predugovorne uvjete za taj posao", dodaje naš kolega iz Dubrovnika. Tu je i treći potez, poruka investitoru u hotel Belvedere Viktoru Vekselbergu i njegovu zastupniku Davoru Šternu kako se dio javne ceste u predjelu Sveti Jakov nipošto ne može 'koncesionirati' za potrebe hotela i to bez obzira na predviđeni mu broj kategorizacijskih zvjezdica.

Biser za mutne poslove

„Uostalom", nastavlja Brailo, „Frankovićev stranački kolega i predsjednik dubrovačkog Gradskog vijeća Marko Potrebica prvi je lokalni HDZ-ov dužnosnik koji je javno ustvrdio da je teren za golf – smokvin list za apartmanizaciju Srđa. Stoga i kao Dubrovčanin i kao novinar, želim vjerovati da će konačno u razgovorima i pregovorima između Grada i investitora zaživjeti pravila čvrstih, jasnih i nadasve korektnih tržišnih odnosa."

U zaključku, Brailo konstatira da nema mjesta zavaravanju, budući da su Dubrovnik i njegovo područje „zlatna koka" za domaće, kao i strane ulagače: „Zato ponajviše investitori svih boja 'vole' Dubrovnik, a ostalo su priče za neupućene."

Računica je u tom smislu dosta očita, jer Dubrovnik s čak 13 do 15 postotaka sudjeluje u hrvatskim prihodima iz turizma koji će ove godine, prema najavama, dosegnuti oko 10 milijardi eura. No, za komentar obratili smo se i samom novom dubrovačkom gradonačelniku koji se otprve složio s nalazom o generalno negativnoj praksi njegovih prethodnika na vlasti: „Posebno je u tom smjeru bio indikativan famozni 'Dubrovački dogovor' koji je, potaknut investicijom na Srđu, okupio i ljevicu i desnicu u Gradskom vijeću. Ali, ta su vremena iza nas. Investicije su dobrodošle, samo ne na način da se Gradu nameću spekulantski ili nepotrebni projekti."

Podrška i Zagreba

„Ili pak da mu se oduzima nešto na čemu bi sam dobro zaradio, ili nešto što Gradu treba kao javni sadržaj", kaže Franković za DW. Njegov je dojam kako su mu pojedini prethodnici bili servis takvim investitorima, a ne najviši izabrani zastupnici interesa Grada i građana. Potom se naš sugovornik osvrće na konkretne projekte: „HE Ombla je dobila 'odbijenicu' od gotovo svih političkih stranaka, građana, ekoloških udruga pa ne vidim budućnost za taj projekt. Oko terminala u Gružu pokazali smo da nam je interes Grada na prvom mjestu. Mnogo je mjeseci uvjeravanja bilo potrebno, ali smo zahvaljujući i potpori premijera Andreja Plenkovića, uspjeli ostvariti cilj."

Taj cilj bila je uloga Grada kao odlučujućeg u izgradnji i upravljanju terminalom, a gradonačelnik Dubrovnika potvrdio nam je i zaključke o drugim ovdje navedenim slučajevima. Od vjerojatnog konačnog raskida ugovora s investitorom na Srđu, do odnosa prema Vekselbergu i Excesa nekretninama. „Kod naplate koncesije za žičaru radi se o visini naknade. Po prijedlogu investitora, Grad bi se trebao odreći iznosa od 100 milijuna kuna kolika je razlika u plaćanju 10 ili 15 posto naknade na 30 godina. Ne moram vam govoriti koliko vrtića i škola možemo napraviti za taj novac. I tu ćemo se i dalje boriti za naše sugrađane i interes Grada", rekao je Franković.