Dugo pripremani zločin

Cilj jučerašnjeg upada nasilnika u makedonski parlament je samo jedan: bivši premijer Nikola Gruevski i njegova klika iz nacionalističke VMRO po svaku cijenu hoće da zadrže vast. Otkako je izgubio parlamentarnu većinu, Gruevski i njegova partija idu na blokadu Sobranja kako bi spriječili izbor njegovog predsjednika, a zatim i nove vlade. U tome svesrdno pomaže predsjednik države Đorđe Ivanov, vjerni sljedbenik Gruevskog. Kada su poslanici nove skupštinske većine odlučili da probiju tu barikadu i izaberu novog predsjednika parlamenta, dat je signal da nasilje može da počne.

Stotinu ljudi pod direktnom komandom VMRO je upalo u Sobranje. Neki od njih sa vatrenim oružjem, noževima i palicama, sa fantomkama na glavama. Policija – koju Gruevski potpuno kontroliše – ne da nije spriječila nasilnički upad već se i pozdravila sa naručenim vandalima. Specijalne jedinice policije su doduše došle u skupštinu – dva sata nakon početka napada.

Glavna meta bili su poslanici nove skupštinske većine, ali stradao je i veliki broj novinara. Krajnji bilans prevazilazi stotinu povređenih. Trojica narodnih poslanika su sa težim povredama prebačeni na urgentni centar.

Zločin su isplanirali i organizovali VMRO i Gruevski. Ništa nije ni spontano ni slučajno. Za Gruevskog i kriminalnu kliku oko njega pad sa vlasti vjerovatno znači odlazak na dugogodišnju robiju. Kako je prethodnih godina otkrivano, politička vrhuška je preko tajnih službi masovno prisluškivala desetine hiljada građana, prekrajala izborne rezultate i duboko zagazila u koruptivnu močvaru. Specijalno tužilaštvo – formirano tek na insistiranje EU i SAD – tereti bivšeg premijera za više slučajeva zloupotrebe moći.

Gruevski i njegova partija već mjesecima pokušavaju da isprovociraju međuetnički sukob u zemlji. Ciljano se sprovodi kampanja mržnje protiv Albanaca i „izdajnika". Kakva je računica te klike? Oni vjeruju da kontrolisana nestabilnost bivšem premijeru daje adut u eventualnim pregovorima sa međunarodnom zajednicom od koje će Gruevski tražiti amnestiju za deceniju kriminalne vladavine. Ako to ne uspije, postoji i rezervni scenario koji se već otvoreno pominje – predsjednik Ivanov proglasiće vanredno stanje i tako ukinuti ionako krhku demokratiju.

Na koji god scenario da igraju, krvavi 27. april im se sasvim dobro uklopio. Nijedno oružje iz bogatog arsenala Gruevskog i Iavova više nije iznenađenje. Iznenađenje bi recimo bilo da Evropska unija i njene vodeće države poput Njemačke konačno oštro reaguju i stanu na stranu demokratije u Makedoniji.

Gruevski je najbolji primjer za pogubnu briselsku politiku na Balkanu gdje, umjesto liberalnih i demokratskih političara, EU godinama podržava autoritarne lidere uz geslo stabilnost pa demokratija. To se vraća kao bumerang, a cijena je gubitak i demokratije i stabilnosti. Može biti da je za Makedoniju prekasno. Ako jeste, dio krivice snosi i neodlučna Evropska unija.