Egzodus iz Afganistana se nastavlja

Početak decembra. Turistička agencija u centru Kabula, nedaleko od ustanove u kojoj državljani Afganistana dobijaju pasoše. Šef agencije, Jawad, pauzu za ručak koristi da bi malo predahnuo.

"Počinje već u osam sati ujutro, pred biroom se već tada formira dug red onih koji čekaju. Mi primamo njihove zahtjeve za vizu i kažemo im da se raspitaju nakon 30 do 45 dana. Ljudi žele da napuste Afganistan. Doduše, sada je već puno hladnije i teže je preći granicu. Zbog toga je i manja gužva nego inače. Rekao bih da je oko 20 odsto ljudi manje nego što ih je dolazilo krajem ljeta."

Viza za budućnost

Viza za Tursku košta i do 6000 dolara. Cijele porodice daju svu svoju ušteđevinu da bi otišle u inostranstvo - na bilo koji način. Ništa se nije promijenilo ni nakon što je njemačka vlada pokrenula kampanju tokom koje je polijepila plakate po Afganistanu kojima upozorava ove ljude da ne mogu dobiti azil. Na velikim plakatima stoji "Glasine o Njemačkoj". Tu je i facebook stranica na kojoj se potencijalne izbjeglice upozoravaju da se ne upuštaju uzalud u težak i neizvijestan put.

Od ove kampanje je malo koristi, kaže Jawad: "Svako ko je ovdje ima dobre razloge da bježi. Mladi, stari, porodice... Sigurnosna situacija se pogoršala, ima više napada i više borbi u zemlji. Mizerno stanje privrede također tjera ljude da odlaze. Nisu to više samo mladi. Sada je riječ o cijelim porodicama. Među njima i vladini službenici, čak i generali, šefovi odjela ili advokati i privrednici. Većina želi da se domogne Turske, a potom planira dalje u svijet."

Ne zna se koliko Afganistanaca je tokom protekle godine napustilo svoju domovinu. Predstavnici Međunarodne organizacije za migracije su u jednom intervjuu u oktobru mjesecu govorili o "egzodusu".

Više od milion ljudi u bijegu

Afganistan ima još jedan problem. Podaci UN-a govore da je samo tokom 2015. oko 200.000 ljudi moralo da napusti svoje domove zbog borbi između vladinih i snaga talibana. Jedan od njih je i Ghulam Sakhi. On se sa svojom porodicom tokom ljeta našao u izbjeglištvu na sjeveru Afganistana. Tu nema plodne zemlje, djeca se igraju u pijesku. Sakhi nije imao izbora. Kao i stotine drugih pobjegao je glavom bez obzira iz svog sela u provinciji Faryab kada su je preko noći zauzeli talibani.

"Pobjegli smo dok su obavljali večernju molitvu. Osavili smo sve iza sebe - odjeću, cipele... Uspjeli smo da pobjegnemo jednim motociklom."

Jedan mještanin im je na raspolaganje stavio komadić zemlje na kojem su se smjestili. Njihovo selo je udaljeno samo nekoliko sati odavde, ali nazad ne mogu.

Afganistan ima oko 1,2 miliona izbjeglica unutar zemlje. Vlasti nisu dorasle tom problemu ili potpuno ignorišu potrebe tih ljudi. Na to se žali i Ghulam Sakhi. Ljudima poput njega je pomoć posebno potrebna. Kao i većina Afganistanaca Sakhi je toliko siromašan da jednostavno ne može da plati onoliko koliko je potrebno da bi otišao iz ove zemlje.