Energetske zajednice u Njemačkoj: struja teško i do susjeda

Bürgerenergie Rhein-Sieg, zadruga građana za obnovljive izvore energije u Siegburgu u saveznoj pokrajini Sjeverno Porajnje i Vestfalija na zapadu Njemačke, želi postaviti novi solarni park na nedavno zakupljenom zemljištu na bivšem odlagalištu.

Od 2011. godine više od 350 ljudi u ovoj regiji udružilo je snage kako bi financirali sljedeću generaciju ekološki prihvatljive električne energije.

Njemačka se može pohvaliti s gotovo 900 takvih "građanskih energetskih zajednica"." Ukupno ih ima oko 9.000 diljem Europske unije, a većina ih je na sjeveru Europe.

Svatko se može pridružiti jednoj od tih zajednica kupnjom jedne ili više "zadružnih dionica". Primjerice, u zadruzi Rhein-Sieg jedna dionica košta 250 eura, a zauzvrat članovi dobivaju kamate na svoj ulog i dividende od električne energije koju isporučuju u javnu električnu mrežu.

Thomas Schmitz, volonterski direktor zadruge, želi distribuirati i prodavati kolektivno proizvedenu električnu energiju u regiji koristeći model poznat kao "dijeljenje energije".

Europski interes u raznolikosti

EU smatra da dijeljenje energije pogoduje decentralizaciji europskog tržišta električne energije. Bruxelles propisuje kako sve države članice EU-a moraju omogućiti zajednice čiste energije i osigurati da mogu trošiti, skladištiti i prodavati energiju koju proizvode. Sve to, precizira EU, mora biti određeno nacionalnim zakonodavstvom diljem Unije.

Ali, rekao je Schmitz za DW, to u Njemačkoj nije tako: "Trenutno ne smijete energiju koju sami proizvodite dijeliti čak ni sa svojim susjedom."

U odgovoru na upit DW-a njemačko Ministarstvo gospodarstva i zaštite klime tumači kako odredbe EU-a ne predviđaju nekakav „povlašteni tretman" kolektivno proizvedene energije, nego zabranjuje diskriminaciju u trgovini energijom iz takvih građanskih inicijativa. 

Glavni problem je dalekovodna elektroenergetska mreža: električna energija koju proizvodi takav građanski kolektiv za njene članove ne može se samo tako provoditi kroz postojeću mrežu. Ali upravo to je osnova uspjeha takvih zajedničkih elektroenergetskih postrojenja: "U osnovi, to u Njemačkoj još nije moguće", konstatira Valerie Lange iz Saveza za energiju građana (BBEn), krovne organizacije za energetske projekte građana.

(Pre)skupo korištenje mreže

Štoviše: u Njemačkoj bi i takva energija, čak i ako bi dobila dozvolu za prijenos kroz elektroenergetsku mrežu bilo susjedu, bilo regionalnom elektrodistributeru, bila neminovno jedva profitabilna, objašnjava Felix Schäfer, suosnivač i supredsjedatelj Bürgerwerkea, zadruge i trgovca električnom energijom koji prodaje električnu energiju proizvedenu u njemačkim zajednicama obnovljive energije.

"U Njemačkoj se svatko tko nudi električnu energiju putem mreže automatski smatra trgovcem električnom energijom i mora plaćati poreze, kao što su porez na električnu energiju i naknade za prijenos operatorima mreže", objašnjava Schäfer. Zadruge za dijeljenje energije neminovno moraju prenijeti troškove na svoje korisnike. Sve bi to zahtijevalo ogroman organizacijski napor malih energetskih zadruga koje obično vode volonteri.

Zaključak je da bi za krajnje kupce električna energija iz zelene zajednice iz vlastite regije na kraju koštala najmanje koliko i energija iz norveških hidroelektrana, kaže Schäfer. Trenutačno norveške hidroelektrane opskrbljuju električnom energijom oko 3,6 milijuna njemačkih kućanstava.

Iznimka za energetske zajednice?

Budući da se njemačke pristojbe za električnu energiju ne primjenjuju na "privatnu solarnu energiju s krova vlastitog doma", vlasnici kuća mogu vrlo jeftino koristiti električnu energiju iz svog, često subvencioniranog solarnog sustava, objašnjava Schäfer. "Ali za građane koji bi željeli koristiti zelenu električnu energiju susjednog komunalnog solarnog parka bi struja bila znatno skuplja."

Zbog toga Schäferova organizacija poziva na značajno smanjenje pristojbi kao što su porez na električnu energiju i naknade za prijenos energije za takve komunalne elektrane.

BBEn također smatra da njemačka vlada mora pružiti stvarne financijske poticaje za dijeljenje energije. Njemačka je obećala da će do 2030. godine 80% potrebne električne energije dobivati iz obnovljivih izvora. Trenutačno je to otprilike upola manje. 

"Da bismo postigli taj cilj, potrebno nam je mnogo, mnogo više vjetroelektrana i solarnih postrojenja. Ti će solarni paneli biti puno vidljiviji nego velike elektrane na fosilno gorivo. Svi ćemo ih imati u blizini svojih domova ", kaže Valerie Lange iz BBEn-a, ukazujući na potencijalni izvor protivljenja obnovljivim izvorima energije.

Vlastita korist je najbolji argument

Lange kaže da ljudi koji se zalažu za energetsku tranziciju i koji će biti suočeni s takvim prigovorima "moraju biti u mogućnosti sudjelovati u proizvodnji i imati koristi od nje". Da bi se to postiglo, njihove elektrane moraju imati financijskog smisla.

BBEn predlaže da bi svi zainteresirani građani u radijusu od 50 kilometara trebali moći sudjelovati u građanskom energetskom postrojenju. Također, državna potpora za električnu energiju trebala bi omogućiti i da takvi zadružni parkovi čiste energije mogu prodavati svoju struju po atraktivnim cijenama. To bi stvorilo poticaj za korištenje obnovljive energije.

Da bi se to postiglo, treba biti jasno koliko električne energije teče iz regionalnih postrojenja, a koliko iz drugih izvora — u kojim vremenskim razdobljima. Ove podatke mogu pružiti „pametna brojila", digitalna brojila električne energije koja mjere potrošnju u stvarnom vremenu.

U Njemačkoj samo oko 3% potrošača energije ima takva brojila. BBEn predlaže da se brojila prvo instaliraju u zgradama i kućanstvima zainteresiranima za sudjelovanje u dijeljenju energije.

Težnja samodostatnosti

Thomas Schmitz iz zadruge Rhein-Sieg ukazuje kako i podrška za velike vjetroelektrane ili solarne elektrane u vlastitom susjedstvu raste kada ljudi mogu profitirati od njih.

"Ljudi su shvatili da su vrlo ovisni o uvozu energije iz zemalja s kojima više ne žele trgovati. Velika je želja da postanemo samodostatni", kaže Schmitz. "Ako ne mogu proizvoditi čistu energiju lokalno, onda žele dobiti električnu energiju barem iz svoje regije."

Da bi se to dogodilo, Njemačka mora stvoriti pretpostavke koje će zajedničko korištenje energije učiniti glavnim sastavnim dijelom njemačke energetske tranzicije.

Uredili: Paul Hockenos, Rüdiger Rossig i Aingeal Flanagan

Ovaj je članak dio niza iz pet zemalja o energetskim zajednicama u Europskoj uniji koja je nastala uz potporu organizacije Journalismfund Europe.

Pratite nas i na Facebooku, preko X-a, na Youtubeu, kao i na  Instagramu