Erozija Asadovog režima se mora ubrzati

Neuspjeh UN-ove diplomatije u Siriji nikoga ne bi trebalo da iznenadi. Za podsjećanje: čak je i uzdržani i iskusni specijalni izaslanik UN-a Kofi Anan u martu izjavio kako njegov mirovni plan predstavlja "mission impossible" (nemoguću misiju).

Režim siirijskog predsjednika Bašara el Asada je uložio sav napor kako bi silom ugušio masovne proteste i ciljano radio na tome da u narod unese podjelu po etničkom i vjerskom principu. Strategija sistematske primjene sile protiv vlastitog naroda morala je na kraju dovesti do toga da se revolucija u Siriji pretvori u oružani otpor. I to je jedan od razloga zbog kojeg je najkasnije nakon masakra u gradu Hula "de facto" i propala mirovna misija UN-a.

Pobjeda ili smrt u Siriji

U tom istrajavanju na nasilju Asadov režim je bez sumnje imao oslonac u zaštitničkom držanju Rusije i Kine, sila s pravom veta u Vijeću sigurnosti, ali i Irana. Nejedinstvo velikih sila u Vijeću sigurnosti, koje imaju vlastite geopolitičke interese, također je proteklih mjeseci doprinijelo eskalaciji sukoba. O sudbini Sirije sada se odlučuje vojnim putem. Teško je zamisliti da bi sirijski režim, koji je izolovan kako među arapskim državama, tako i u inostranstvu, mogao preživjeti. Stoga bi se morala ubrzati njegova erozija, koja je već počela.

U to se ubraja i uspostava zone zabrane letenja, kako bi se od aviona sirijske armije zaštitili civili i dezerteri iz vladinih snaga, ali bi se morali naoružati i pobunjenici Slobodne sirijske armije. To se mora učiniti brzo, prije nego što cijela zemlja bude uništena u dugogodišnjem građanskom ratu. Sve drugo bi bilo nekonsekventno i vodilo bi samo u produženje patnji ljudi u Siriji.

Autor: Loay Mudhoon

Odgovorni urednici: Azer Slanjankić / Marina Martinović