EU i Balkan: Nije to prava ljubav

Postoje dva veoma različita svijeta: s jedne strane Lideri EU, poput predsjednika Evropskog parlamenta Antonija Tajanija koji prošle nedjelje u Beogradu obznanjuje - da zbog mnogih navodnih reformi - pristupanje Srbije smatra mogućim čak i prije 2025. S druge strane, veliki dijelovi civilnog društva se žale da su demokratski deficiti, pritisak na medije i pravosuđe, danas gori nego u ratnim devedesetim.

Mala jadranska zemlja, Crna Gora pregovara sa Briselom skoro šest godina, i sa 30 otvorenih od ukupno 35 poglavlja, najdalje je odmakla u procesu pristupanja EU. Ali unutrašnjopolitička situacija je krhka. Polovina opozicije već dugo bojkotuje parlament i tako protestuje protiv decenijama dominantnog Mila Đukanovića, koji sa par prijateljskih porodica vodi državu kao da je njegovo vlasništvo. Sa samo nekoliko kratkih izuzetaka, dugogodišnji predsjedavajući socijalista je ili predsjednik ili premijer Crne Gore.

I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je takođe čitavu malu vječnost u politici: Dugogodišnji velikosrpski nacionalista i opozicionar, šef vlade i danas predsjednik, vatreni Evropljanin. Bilo u Vašingtonu, Berlinu ili Parizu, Zapad u ovom, uprkos dugoj karijeri, tek 47-godišnjaku vidi svog najvažnijeg partnera. Brisel Vučiću oprašta sve nedemokratske poteze kod kuće, samo ako ne provocira nove sukobe i traži pomirenje sa Kosovom, albanskom pokrajinom koja je otpala prije 10 godina, kritikuje srpski sociolog Jovo Bakić.

Omiljeni lideri u BiH

Omiljeni partneri Brisela su i u Bosni i Hercegovini takođe decenijama vladajući političari, poput muslimanskog lidera Bakira Izetbegovića. Ali, kao i lideri Srba i Hrvata u BiH i on već dugo zamajava EU obećavajući reforme, kritikuje Srđan Blagovčanin. „Priče o reformama su bajke", žali se direktor nevladine ogranka „Transparensi internešenala" u Sarajevu, štaviše, „stranke su kriminalne organizacije" i funkcionišu „kao mafija".

Opozicioni političar Predrag Kojović to vidi slično. „Stranačke klike hoće samo da obezbijede svoje ilegalno stečeno bogatstvo bez ikakvih pravnih, političkih ili socijalnih posljedica", rekao je predsjedavajući Naše stranke za Njemačku novinsku agenciju (DPA). Skoro svi strani eksperti se slažu da su stranke u svakoj zemlji Jugoistočne Evrope, Bog i batina: njih niko ne kontroliše, a one vladaju svakom oblašću privrede i društva, određuju medije i pravosuđe, guraju profesionalne i preduzetničke karijere ili ih uništavaju.

Zapadne diplomate ponekad i sami uviđaju koliko su problematična njihova partnerstva sa jakim muškarcima na Balkanu. Oni tu vezu opravdavaju sa rascjepkanom, posvađanom i često organizaciono nesposobnom opozicijom u ovim zemljama. Kažu da jednostavno nema drugog partnera za razgovore i pregovare. I zaista, opozicija je u svim tim zemljama obično duboko podijeljena bez ikakve perspektive za zajedničku političku aktivnost.

Svađe, blokade, korupcija

Sasvim slično je sa drugima koji žele članstvo u EU, kao što su Albanija, Makedonija i Kosovo. Svađe, blokade, bojkot i korupcija su najvažniji pojmovi unutrašnje politike. Svih šest potencijalnih kandidata su uključeni u desetine graničnih sporova.

Diplomate EU se nadaju da će ovim zemljama, uprkos sitnim koracima, jednom ipak uspjeti proboj ka demokratiji i tržišnoj ekonomiji. Ali stanovništvo ne želi da čeka. Mnogi razočarani traže izlaz i emigriraju, prije svega u Njemačku i Austriju: to su dobro obrazovani mladi ljudi, ovdje dobrodošli inženjeri, ljekari i negovatelji. U svojom domovinama nedostaju, i to samo još više unazađuje tamošnja društva.