Eutanazija i za smrtno oboljelu djecu?

Nedavno se u otvorenom pismu objavljenom u dvojim belgijskim novinama 16 poznatih pedijatara zauzelo za to da se dopusti eutanazija djece. Savez vjerskih zajednica tome se svim snagama opire. Predstavnici katolika, protestanata, pravoslavaca, židova i muslimana napisali su u zajedničkoj izjavi da se eutanazija maloljetnika treba odbiti iz moralnih i etičkih razloga. "Dijete u Belgiji ne može kupiti kuću. Dijete u Belgiji ne može kupiti alkohol. Ovaj bi zakon omogućio da dijete može zatražiti vlastito ubojstvo. To je sad stvarno problem", žali se Carine Brochier iz Europskog instituta za biotehniku u Bruxellesu. Belgijski parlament raspravlja o tome da se mogućnost eutanazije proširi na djecu mlađu od 18 godina kao i na ljude koji pate od demencije u ranom stadiju bolesti. U Belgiji je prije jedanaest godina legalizirana aktivna pomoć liječnika pri umiranju. 1.432 osobe su 2012. godine iskoristile ovu mogućnost. Kad se radi o eutanaziji Belgija uz Nizozemsku i Luksemburg ima najliberalnije zakone u Europskoj uniji. U ostalim članicama Unije je aktivna pomoć pri umiranju vrlo ograničena ili zabranjena.

Nepodnošljiva patnja zatvorenika i transseksualaca?

Rasprava o pomaganju pri dobrovoljnom umiranju, kojom se bavi belgijski parlament, zakomplicirala se i zbog brojnih spektakularnih primjera koji su se pojavili zadnjih nekoliko mjeseci. Televizijski novinar Dirk Leestmans izvijestio je u listopadu u magazinu "Panorama" o zatvoreniku Franku kojem je odobrena molba za eutanaziju. Frank je tvrdio da neizdrživo pati u zatvoru i zbog zatvorskih uvjeta i da zbog toga želi umrijeti. Sudovi se međutim još uvijek bave ovim slučajem. Eutanazija nije provedena, ali je u načelu odobrena. Televizijski izvjestitelj sad postavlja pitanje neće li se odobravanjem eutanazije zatvorenicima koji nisu smrtno bolesni, ponovno, kroz sporedna vrata, omogućiti smrtna kazna. U oči javnosti, pa čak i međunarodne, upao je početkom listopada slučaj Nathana. Ovaj se 44-godišnjak nakon neuspješne operacije promjene spola, zbog psihičkih patnji dao eutanazirati. Nathan je rođen kao žena, Nancy, i čitav je život patio zbog svog pogrešnog osjećaja rodnog identiteta. 2012. je otišao na operaciju. Tijelo mu je međutim odbilo njegov novi penis. Nathan se doživljavao osakaćenim i u jednom novinskom intervjuu je izjavio: "Ne želim biti čudovište." Liječnik koji mu je na kraju dao smrtonosnu injekciju Wim Distelmans je za iste novine kazao da je do odluke došlo nakon pola godine borbe. A odluka nije bila jednostavna.

"Mogućnost eutanazije pruža sigurnost"

Eutanazija zbog nepodnošljive psihičke patnje neće se olako provesti, kaže na to profesor Jan Bernheim. "Ako je smrt još puno mjeseci ili godina daleko, onda se mora pitati za mišljenje i trećeg liječnika, i to je često psihijatar. Potom pacijent treba mjesec dana vremena za razmišljanje, dakle treba čekati još to vrijeme prije no što se to može učiniti." Protivnici ovakvog načina eutanazije tvrde da psihički oboljele treba radije liječiti umjesto što ih se po njihovoj želji ubija. Carine Brochier iz Instituta za etiku u Bruxellesu upozorava na snižavanje kriterija i olakšavanje indikacija za eutanaziju: "Ponuda za eutanaziju pojačat će potražnju za eutanazijom. Što više budete nudili, to će ljudi više tražiti." Bolje bi bilo, kaže ona, da se više razvija palijativna medicina, odnosno briga u procesu umiranja pomoću smanjivanja bolova ili odustajanjem od mjera koje produljuju život kao što je prikopčavanje na aparate za hranjenje ili disanje.

I stručnjak za bolesti raka Jan Bernheim se zalaže za razvoj palijativne medicine i ukazuje na to da oko 30 posto ljudi koji se žele podvrgnuti eutanaziji zbog nepodnošljivih psihičkih patnji, biva odbijeno. Među onima koji dobiju pozitivan odgovor mnogi se odluče ipak dalje živjeti, a eutanaziju drže samo kao zadnji izlaz, tvrdi Bernheim. "Većina ovih ljudi živi dalje. Imaju sigurnost da će, kad više ne bude išlo, moći umrijeti. Ali većina ih živi dalje."

"Društvo se mijenja"

Protivnici proširenja kruga onih koji bi mogli koristiti eutanaziju, poput Carine Brochier, traže da se u belgijskom društvu pokrene ozbiljna rasprava, jedanaest godina nakon što je donesen zakon o eutanaziji. Obitelji bolesnika, bolničkog osoblja i liječnika su zbog zakona o eutanaziji pod teškim pritiskom. Mnogi liječnici odbijaju sudjelovati u eutanaziji.

Broj neprijavljenih slučajeva eutanazije je visok i nikad se nije pomno istraživao, tvrdi Carine Brochier. Ona kaže da je razgovarala sa starijim osobama koje se boje da više neće dobiti odgovarajuću medicinsku njegu. Eutanazija se na duge staze bolnicama više isplati nego dugogodišnja njega pacijenata.

Belgijski će parlament nakon više mjeseci i saslušanja odlučiti o reformi zakona o eutanaziji. Tri četvrtine Belgijanaca se, prema istraživanjima javnog mnijenja, slažu s liberalnim pravilima o eutanaziji.