Exit jednog klovna

Britanci ga zovu 'plava bomba'. No, to nema toliko veze s njegovim seksepilom koliko sa njegovom karakterističnom frizurom i njegovim političkim uticajem. Gdje se Džonson pojavi tu (retorički) trava više ne raste. Na kongresima konzervativaca briljirao je budalaštinama i pobrao burne aplauze. Boris je neko ko bi ptice mogao da ubijedi da siđu s drveta, a one se onda još smiju dok im on zavrće šiju. On zabavlja svoju publiku igrom riječi, latinskim citatima, laskanjem i vicevima na račun svojih protivnika. I Britanci su ga zbog toga voljeli.

Čovjek koji je stvorio Brexit

Bio je to Boris Džonson koji je prije nedjelju dana pomogao da se dogodi Brexit. On je, pored Kamerona, krivac zato što Ujedinjeno kraljevstvo napušta EU. I premijer je znao da su njegove šanse za pobjedu drastično opale kada je Boris Džonson nakon višenedjeljnog oklijevanja stao na stranu zagovornika Brexita. Njegovi prijatelji su mu, ne jednom, predbacivali da je bivši gradonačelnik Londona ovaj korak napravio samo iz ličnog slavoljublja. Boris je uvijek želio da postane 'kralj svijeta'.

On je genije populizma kome je potpuno svejedno za šta koristi svoj talenat. On je ujutro prije glasanja otišao na riblju pijacu, ljubio grgeča pozirajući tako fotografima i majmunisao se u bijeloj radnoj kecelji. Njegova tajna je u tom što su svi koji su to gledali kasnije i glasali za njega. Boris može da prodaje polovna kola, propale nekretnine ili akcije bez vrijednosti - ali će on garantovano od toga napraviti milione. Samo u politici je ovaj čovjek zla kob.

Post-činjenična era?

Pojedini publicisti su zbog laži i izvrtanja kampanju za izlazak iz EU prozvali 'post-činjenična' era. Kakav intelektualno ukrašen pojam za svršetak istinitosti u politici. Istina, Boris Džonson je uvijek imao podvojen odnos. Na početku svoje novinarske karijere u Briselu, on je godinama i sistematski kritikovao EU pišući za jedan britanski tabloid. Odgovarajuće priče je jednostavno izmišljao ili izvrtao činjenice uklapajući ih u svoje Story. To je bilo prilično smiješno, i na kraju niko nije morao da kupuje 'Telegraf'.

Zabavni lažov u politici je opasna stvar. Mnogi ljudi očigledno imaju poteškoće da naprave razliku između tv serija i realnosti. Onaj ko ih nasmije već je pobijedio bez obzira koliko su neosnovane i apsurdne njegove tvrdnje. A paralele sa republikanskim kandidatom za predsjednika Amerike ovdje nisu slučajne.

Majkl Gouv je na kraju svom najbližem saradniku u Brexit-kampanji zabio nož u leđa, jer nije više vjerovao njegovim obećanjima za ministarsku službu u novoj vladi. Gouv je tako iznenada najavio svoju kandidaturu. Njegova notorna nepouzdanost od Borisa je napravila slučaj. Viša sila je zasigurno pogledala na Veliku Britaniju.

Opasni demagog

Upućeni, koji su ga još imali prilike doživjeti i kao gradonačelnika Londona, znaju već odavno da je Boris Džonson nesposoban za visoke političke funkcije. On ne čita akta, mrzi detalje, slab je pri donošenju odluka i esencijalno lijen, tako je skoro pisala jedna biografkinja. Britanci su u Brexit-kampanji nasjeli na priču jednog darovitog obmanjivača, koji sada od toga pere ruke i ne želi da ima bilo šta s posljedicama. Britanski mediji su već napravili kovanicu 'Boris-Coni' aludirajući tako na nekadašnjeg italijanskog premijera. On je dobro zabavljao svoju zemlju, ali mu je to na kraju naudilo. No, Boris Džonson je to uspio a da nije ni postao premijer.