Gdje završava Europa?

Koji je najviši vrh Europe? Znate li to? Je li to 4.810 metara visoki Mont Blanc u francuskim Alpama ili 5.642 metra visoki Elbrus na Kavkazu? Odgovor koji ste dali mnogo govori o tome kakav Vam je odnos prema Europi.

Austrijsko-poljski geograf Erwin Hanslik, kojeg su ubili nacionalsocijalisti, smatrao je da je vrh Ismoil Somoni sa svojih 7.495 metara najviši vrh Europe, a on se nalazi u Tadžikistanu. Ural i Bospor su vrlo proizvoljno postavljene točke kojima se obilježava kraj europskoga kontinenta na istoku. Ono o čemu se tu radi jest postavljanje granice i pitanje: tko pripada u Europu, a tko ne.

Tko gdje pripada?

Ni u Srbiji nije riješeno pitanje najviše planine. Većina Srba će reći da je to 2.656 metara visoka Đeravica. Ona se, doduše, nalazi na Kosovu, a njega većina članova Ujedinjenih naroda priznaje kao neovisnu državu. I takve zadjevice o graničnim crtama vode do pitanja: na koga se zapravo misli kada danas govorimo o Europi.

Najčešće se misli na Europsku uniju, možda i na bogate države poput Norveške i Švicarske, koje ne pripadaju EU-u. Ali, misli li se na balkanske države koje nisu članice Europske unije?

Balkan pripada Europi i ne pripada Europi. Balkan je kao regija nekad konstruiran zato što je „europske dijelove" Osmanskog carstva trebalo odvojiti od dijela kontinenta koji se smatrao civiliziranim.

„Balkanizacija Europe" umjesto „europeizacije Balkana"

Izgleda da ni na Balkanu nisu sigurni, pripadaju li Europi ili ne. S jedne strane, većini Srba, Bošnjaka, Kosovara, Albanaca, Crnogoraca i Makedonaca se podrazumijeva da su Europljani. S druge strane, i oni će reći: „Vozimo za Europu" kada putuju u Francusku, Njemačku ili Austriju. Isto to kažu i mladi ljudi koji hrpimice napuštaju tu regiju kako bi potražili sreću u bolnicama, na sveučilištima i gradilištima EU-a.

Europa je za njih mjesto koje nudi perspektive za budućnost i koje se nalazi izvan Balkana. Europa je mjesto gdje tetka, sin ili sestra dobro zarađuju. Europa je mjesto gdje policajci nisu podmitljivi i gdje netko dobiva posao zato što je kvalificiran, a ne zato što ima dobre veze. Europa je mjesto gdje važe načela pravne države.

Na Balkanu se među građanima poslije jugoslavenskih ratova pojavila nada da će se ta Europa proširiti na čitav kontinent. Ta nada nije umrla, ali je na samrti. Od Brexita više nitko u Sarajevu, Skopju ili Tirani ne vjeruje da EU ozbiljno misli uskoro se proširiti.

Još gore: Europska unija koja se raspada je izgubila svoju privlačnost. Od kraja jugoslavenskih ratova upozorava se na „europeizaciju Balkana", no sada ovo izgleda kao „balkanizacija Europe".

Razdvajanje Europe i Balkana

Godinama se EU čudio nacionalizmu na Balkanu; sada desničarski populisti na čitavom kontinentu slave uspjehe. Besperspektivnost mladih je odavno zahvatila Španjolsku, Grčku i Italiju. Vlade u Mađarskoj i Poljskoj sustavno potkopavaju pravnu državu, a primjer Bugarske pokazuje da pristup Europskoj uniji ne mora automatski značiti i demokratizaciju i borbu protiv korupcije. U Rumunjskoj na ulice još izlaze stotine tisuća ljudi jer gaje nade u bolju budućnost.

Mentalno razdvajanje između Europe i Balkana se od jeseni 2015. i materijalno manifestira. Kada Srbi pogledaju u smjeru EU-a, vide ograde koje su postavile Mađarska i Hrvatska. Tu ne vrijedi slanje poziva u Bruxelles i otvaranje poglavlja u pristupnim pregovorima. Kada se uklone ograde, ljudi iza njih će brzo primijetiti da nisu dobrodošli.

Nije jednostavno reklamirati europske vrijednosti dok EU pušta da se izbjeglička djeca smrzavaju u ruševinama iza beogradskog autobusnoga kolodvora kako bi poslala signal: Hindukuš ne pripada Europi. Mnoga afganistanska djeca bez pratnje koja su nasukana u Srbiji, nisu imala školsko obrazovanje, jer dolaze iz graničnog područja s Pakistanom, a Talibani koji tamo vladaju nisu prijatelji svjetovnog obrazovanja. I pored toga, djeca u beogradskim ruševinama su shvatila dvije stvari: 1. da jesu, ali nekako i da nisu, u Europi i 2. Europska unija ih neće. Mnogi ljudi na Balkanu to vide isto tako.