Kraj katastrofe u Jemenu još uvijek nije na vidiku
23. mart 2020
Pet godina od početka rata u Jemenu kraj tragedije nije na vidiku. Eksterni akteri, koji vode rat na tuđoj teritoriji, su doduše umorni od rata. Tako bi se Saudijska Arabija, koja je prvi put izvođenjem zračnih napada 26. marta 2015. godine intervenirala u eskalirajućem građanskom ratu, rado povukla, ali ne pronalazi izlaznu strategiju.
Ujedinjeni Arapski Emirati su doduše povukli svoje trupe iz Jemena, ali oni i dalje kupuju plemena i paravojne formacije koji se bore za interese Abu Dabija. A za Iran rat u Jemenu gubi na značaju jer ga je smrt generala Gasemija Soleimanija teško pogodila i jer sada zemlja mora sakupiti sve resurse u borbi protiv virusa korona.
Prilika za okončanje rata
Ipak rat se ne završava iako je on, kako navode Ujedinjeni narodi, izazvao najveću glad u svijetu u posljednjih 100 godina i odgovoran je za izbijanje kolere. Koncem prošle godine je konačno otvorena mogućnost da se rat okonča političkim putem. Tako su saudijska vlada i Huti, koje podržava Iran, vodili razgovore sa ciljem deeskalacije, prije svega na saudijsko-jemenskoj granici.
Bitkom za provinciju i grad Marib se ta mogućnost ponovo zatvara. Marib još uvijek kontroliraju trupe vlade Hadi, koje podupire Saudijska Arabija. No Huti su blizu osvajanja Mariba. Njegovim zauzimanje oni dobijaju pristup naftnim poljima i najvažnijim putevima. Kontrolom Mariba oni bi imali kontrolu nad cijelim sjeverom Jemena i granicama ka Saudijskoj Arabiji. Ukoliko Huti dobiju bitku postoji opasnost da najveća humanitarna katastrofa rata bude prebačena u druga područja i politički razgovori bi bili okončani. Kao pobjednici Huti bi bili još manje spremni na kompromise.
Pri tome je današnji princ Mohamed Bin Salman u svom prvom mandatu kao novi ministar odbrane 2015. godine započeo rat u Jemenu sa ciljem da spriječi da Huti dođu na vlast kako bi tako zaustavio širenje iranskog utjecaja na jugu Arapskog poluotoka.
On nije postigao cilj unatoč međunarodnoj vojnoj alijansi u kojoj su učestvovale i zapadne zemlje. No Jemen je katapultiran desetljećima unatrag, ljudi su još siromašniji, a zemlje je još više podijeljena.
U brojnim aspektima Jemen podsjeća na Afganistan
Mohamed Bin Salman je loše (ili uopće nije) savjetovan, kada je odlučio da se umiješa u građanski rat između vlade Hadi i Hutija. Jer istorija pokazuje da vanjskih akteri u Jemenu ne mogu dobiti rat. Jemen u brojnim aspektima podsjeća na Afganistan: Planine otežavaju konvencionalno vođenje rata, plemena, a ne centralna vlada vladaju zemljom, male grupe ratnika kontroliraju područja zemlje, a obje zemlje Al Kaidi služe kao mjesto povlačenja.
Saudijsko rukovodstvo je međutim počekom 2015. godine bilo alarmirano da mora djelovati skupa sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jer Iran je iskoristio šansu da, nakon konsolidacije šiitskog koridora od Teherana do Sredozemlja, sada pusti korijenje na Arapsko poluostrvo. Šansa se ukazala jer je rukovodstvo vlade Hutija, u najmanju ruku u prvim godinama, bilo bolje nego prosaudijska vlada i zbog toga su Huti među stanovništvom uživali određenu podršku.
Strah od slobodnog i demokratskog Jemena
Saudijska Arabija strahuje da bi se s druge strane propusne južne granice u Jemenu mogla ustoličiti dva smrtna neprijatelja: Iran i kao alternativa sunitsko Muslimansko bratstvo koje je nakon Arapskog proljeća 2011. godine dobilo sve izbore u arapskom svijetu. Emirati dijele taj dvostruki strah. U konačnici Saudijska Arabija i Emirati su na čelu kontrarevolucije. Niko ne želi da na strateški važnom prolazu Bab al-Mandab, na ulazu u Crveno more, bude slobodni i demokratski Jemen.
Kao rezultat tog miješanja Jemen, slično kao i Libija, tone u dugotrajan građanski rat. Ujedinjeni arapski emirati su pri tome napravili svojim vazalima južni Jemen sa otokom Sokotra, a sjever Jemena, kojeg kontroliraju Huti, ostaje opterećenje za Saudijce. Svi pokušaji međunarodne zajednice, da se ovaj rat okonča, su do sada propali. Ona se mora pripremiti na to da će ljudi u Jemenu još dugo biti upućeni na njenu humanitarnu pomoć.