Đavo se krije u detaljima

Bilo je krajnje vrijeme da se dođe do kompromisnog rješenja u sporu oko pojma „Makedonija“. Više od 25 godina sve strane uvjeravaju kako su voljne i sposobne da to učine. A kada bi izgledalo da je dogovor tu, povlačili bi se i govorili kako bi oni zaista htjeli da se postigne kompromis ali nikako taj kompromis koji je sada na stolu, baš danas, baš u ovom trenutku, baš u ovoj pregovaračkoj rundi.

S posebnom strpljivošću je američki diplomata, Metju Nimic pokušavao da još ranih 90-ih posreduje u ovom sporu. Razumljivo je da su u fokusu glavni akteri: grčki ljevičarski premijer Aleksis Cipras i njegov makedonski kolega Zoran Zaev. No, u Atini se povremeno u nezavisnim izvorima čuje kako ovaj istorijski kompromis možda (takođe) nosi Nimicov pečat.

Tu su još mnoge prepreke

Nakon pregovora je uoči pregovora. Istina je da su za početak Zaev i Cipras odradili ogroman posao, kako bi se sproveo sporni sporazum, uprkos svim protivljenjima iz sopstvenih redova, kako u Skoplju tako i u Atini. Ali, đavo se krije u detaljima. Mnoga pitanja su još uvijek neriješena. Hoće li zaista ime „Sjeverna Makedonija" biti podnošljivo? Da li premijer Zaev ima odgovor na politiku blokada od strane predsjednika države Đorđa Ivanova u Skoplju? Može li ljevičarski premijer Cipras bez parlamentarne većine ostati na funkciji? Ko smije da proizvede više makedonskog vina i kako će biti zaštićena prava na brend? Na sva ova pitanja bi trebalo pronaći ubjedljive odgovore – što prije to bolje.

U Grčkoj se u međuvremenu formira otpor navodnoj rasprodaji grčke Makedonije. Na ulice izlaze desetine hiljada, a ranih devedesetih su na ulicama protestovale stotine hiljada ljudi. Simpatizeri desno ekstremističke „Zlatne zore“ su preko društvenih mreža objavili kako je njihova partija druga najjača politička snaga u zemlji, iako ovakve tvrdnje nemaju uporišta u aktuelnim istraživanjima. Odlučujuće pitanje zapravo glasi: da li bi nakon moguće promjene vlade u Atini, sporazum o Makedoniji mogao da bude doveden u pitanje. U ovom trenutku malo toga govori u prilog ovoj tezi. 

Istina je da vodeći konzervativni opozicioni lider, Kirijakos Micotakis uvjerava svoje pristalice kako će „učiniti sve da spriječi usvajanje sporazuma u parlamentu“. On nije pomenuo da bi, kada bi došao na funkciju premijera, srušio kompromis. Možda Grčka preživljava novo izdanje političkog trilera u kojem šef vlade respektuje međunarodni sporazum koji je, dok je bio u opoziciji, proklinjao. Tako je bilo i prije tačno četiri godine: u januaru 2015. Cipras, šef radikalno ljevičarske partije Siriza, osvojio je parlamentarne izbore u Atini na osnovu obećanja da će okončati diktat međunarodnih kreditora za pojačanim mjerama štednje. Ali, na kraju je sve ispalo drugačije.

Reorganizacija političkog sistema u Grčkoj

Bilo kako bilo, Cipras može da tvrdi da je birače molio da mu daju novi mandat za njegovo okretanje ka realizmu i da ga je i dobio – reizborom u septembru 2015. A veliki taktičar neće da sporazum oko Makedonije iskoristi samo u unutrašnjepolitičku svrhu: takozvani progresivni parlamentarci iz svih partija, bilo da su umjereni ljevičari, socijaldemokrate ili socijalno orijentisani liberali bi trebalo da pojačaju redove Sirize, kako bi se usprotivili nacionalistima i onima koji vječito žive u prošlosti. I to najprije u implementaciji sporazuma o Makedoniji u Grčkoj. A potom i na evropskim izborima u maju.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android