"Njemačkoj odgovornosti nema kraja"
21. august 2018
Stigli smo na "najjezivije mjesto na svijetu", ovako je Hajko Mas, njemački ministar spoljnih poslova po dolasku u Aušvic opisao ovaj koncentracioni logor. Na kapiji, na kojoj stoji ciničan natpis "Arbeit macht frei" (Rad oslobađa), pozdravio ga je jedan preživjeli 92-godišnji bivši logoraš. Marian Turski, koji u Poljskoj važi za moralnu instancu, još uvijek po vlastitom sjećanju svjedoči o strahotama Aušvica. Rado će, kako je rekao, tokom ove posjete pratiti njemačkog ministra zbog njegove lične motivacije koju posebno cijeni. Jer, sam Mas je jednom kazao kako je "zbog Aušvica postao političar".
U Aušvicu je ubijeno sistematski više od milion ljudi, prije svih su to bili evropski Jevreji. Marian Turski je, kako kaže, imao sreće. Stojeći na rampi u Birkenauu, priča političaru SPD-a o ključnim momentima i scenama koje ga i danas prate: kako su nacisti odvajali one koji su "vrijedni života" i one koji to nisu. Kasnije je Turski njemačkom ministru dao za pravo, da onaj ko dođe u Aušvic ne dobije odgovore već samo još više pitanja.
Na licu njemačkog ministra se vidi duboka potresenost kada je sa delegacijom napustio zgradu sa jedinom preostalom gasnom komorom. Uzdišući sjeda za sto na kojem je knjiga utisaka. "Pakao na zemlji - to je njemačka tvorevina zvana Aušvic", napisao je u knjizi i dodao: "Potrebno nam je ovo mjesto jer našoj odgovornosti nema kraja".
Posebno putovanje
Prvi njemački političar je ovo mjesto posjetio 1977. Bio je to tadašnji kancelar Helmut Šmit. "Ovo je mjesto koje nalaže da se ćuti, ali mislim da jedan njemački kancelar na njemu ne smije da ćuti", rekao je tada Šmit. Govorio je o njemačkoj krivici i odgovornosti za milione ubijenih tokom Drugog svjetskog rata i šta bi to trebalo da znači budućim generacijama. Šmitove riječi i danas utiču na njemačku politiku. Kada Hajko Mas danas, kao predstavnik poslijeratne generacije, govori o njemačkoj odgovornosti, ne možete ni pretpostaviti da decenije dijele njegove i Šmitove riječi.
Njemački političari ne putuju često u Koncentracioni logor Aušvic, i to nikada nije rutina. Nakon Šmita logor je posjetio kancelar Helmut Kol. Njemački predsjednici su prisustvovali nekoliko okruglih godišnjica, tako je Roman Hercog bio u Aušvicu povodom 50 godina od oslobađanja, 60 godina kasnije Horst Keler, a na 70. godišnjicu oslobađanja ovaj, kako ga zovu logor smrti, posjetio je Joahim Gauk. Mas je pak izuzetak, došao je bez posebnog povoda, više zapravo iz ličnih pobuda.
O tome je nakon posjete Aušvicu razgovarao s mladima. Jedna djevojka je, nakon posjte izložbi, kazala kako "iza svakog dijela krije jedna drama". "To je prilično dirljivo", kazala je. Hajko Mas je sjedio u sredini sale i više je bio raspoložen da sluša, slično kao i tokom obilaska logora sa Marianom Turskim. Kada je pak bio upitan o utiscima, rekao je: "Teško mi je. Suočavam se sa sumnjom u Boga i nepovjerenjem prema ljudima". Potom je slušao kako jedna mlada Njemica govori o učesnicima projekta koji se organiziuje za mlade: najveći broj njih je između 16 i 18 godina starosti i "često se stiče utisak da se ova tema u školi istina obrađuje, ali nedostaje lično iskustvo i posjeta autentičnom mjestu". U susretu sa svjedocima tog vremena "osjete zašto se uopšte treba angažovati na kulturi sjećanja".
U pogledu narastajućeg antisemitizma i rasizma u Njemačkoj se nedavno došlo na ideju kako bi za učenike posjeta koncentracionim logorima trebalo da bude obavezna. No, njemački ministar Mas je tokom konferencije za novinare sa svojim poljskim kolegom Caputovicem, upitan o tom odbacio tu ideju. "Ja sam veoma za to da Aušvic posećuje što više ljudi. Ali, to mora da bude lična odluka svakog pojedinca", kazao je njemački ministar spoljnih poslova. "Onaj ko zatvori oči pred ovim što se ovdje dogodilo, rizikuje da se prošlost ponovi! Budućnosti je potrebno sjećanje!", napisao je spontano Hajko Mas u knjizi utisaka u Centru za susrete maldih prije nego što je otišao.