Humanitarnom pomoći protiv zla

Hladno je proljetno jutro. Mali teretnjak prelazi preko gotovo prazne ukrajinsko-rumunjske granice. Preko dana ovdje na obje strane granice često čeka i po nekoliko stotina vozila. Ali u jutarnjim satima, kratko prije osam, gotovo da i nema prometa.

- pročitajte još:Koliko posvećenost Ukrajini odvlači pažnju od drugih kriza?

Iza vjetrobrana teretnog vozila vidi se znak Crvenog križa, tu su ukrajinske zastavice i natpis „humanitarna pomoć". Oksana, Serhij, Wassyl i Witalij rumunjskim graničarima pokazuju svoje putovnice i dokumente ukrajinske vlade, koji im služe kako bi potvrdili da su humanitarne djelatnici. Brzo ih propuštaju preko granice.- - pročitajte još:Humanitarni koridor iz Mariupolja?

A samo nekoliko stotina metara iza granice čeka jedan Rumunj, sa svojom kćerkom. Njih dvoje žive u jednom obližnjem mjestu i prije nekoliko tjedana su na jednom humanitarnom transportu upoznali Oksanu i Serhija. I od tada uvijek kada mali teretnjak stigne s druge strane granice, njih dvoje donese par kutija punih donirane robe. Danas su donijeli vreću krumpira, ulje, konzerve, tjesteninu i sredstvo za pranje rublja. Srdačna zahvala, brzi zagrljaj i onda se vožnja nastavlja.

Čvorište za humanitarnu pomoć

Oksana Matijičuk, Serhij Lukanjuk i njihovih dvoje suputnika, Wassyl Samaško und Witalij Kindserskyj dolaze iz ukrajinskog grada Černovica, udaljenog oko 40 kilometara sjeverno od rumunjske granice. Danas su krenuli prema rumunjskom mjestu Vatra Dornei, udaljenom oko dva i pol sata vožnje jugozapadno od granice. Tamo bi se trebali naći sa skupinom mladih stanovnika Dresdena, koji su s dva manja busa dovezli donacije iz Njemačke. Zajedno će ih prebaciti na teretno vozilo iz Ukrajine i onda se vraćaju natrag.

Černovic, nekadašnji glavni grad povijesne regije Bukovine, sa svojih 250.000 stanovnika je gospodarski centar jugozapadne Ukrajine. Taj grad do sada nije bio bombardiran, ruske snage ga nisu napale. Zato su desetine tisuća ljudi iz drugih ukrajinskih regija izbjegli upravo u Černovic. Taj grad je tako postao svojevrsno čvorište za distribuciju humanitarne pomoći iz inozemstvu – koju se prosljeđuje dalje prema ratnim područjima na sjeveru, istoku i jugu Ukrajine.

Mreža volontera

Oksana Matijčuk (45) i Serhij Lukanjuk (43) su germanisti na Sveučilištu u Černovicu. Od početka ruskog napada na Ukrajinu, njihov sveučilišni život se radikalno promijenio. Često putuju preko granice u Ukrajinu, što god mogu češće, kako bi tamo preuzeli namirnice u druge donacije za Ukrainu. Ponekad i po nekoliko puta tjedno. Oni su dio ogromne mreže volontera iz Černovica koji se brinu oko prihvata, raspodjele i daljnjeg transporta humanitarne pomoći.

Skoro svi oni su na neki način privatno organizirani, pričaju nam Oksana i Serhij tijekom vožnje kroz brda na sjeveru Rumunjske. Većinom su te pošiljke iz Njemačke i Rumunjske organizirali preko svojih sveučilišnih kontakata. U Njemačkoj, kako nam kažu, pomoć je pružila i jedna institucija koja njeguje partnerske odnose sa Sveučilištem u Černovicu, to je Institut za njemačku kulturu i povijest jugoistočne Europe koji djeluje u okviru minhenskog Sveučilišta Ludwiga Maximiliana.

"Već prvi dan rata naši njemački partneri i kolege su nam poslali poruke solidarnosti i ponudili pomoć", priča Oksana. „Nakon dva tjedna u Černovic su stigle prve pošiljke humanitarne pomoći."

I u Rumunjskoj vlada velika spremnost na pomoć, dodaje Serhij. Pogotovo su aktivni njegovi kolege na Sveučilištu u gradu Suceavi, u blizini ukrajinske granice. „Ono što je posebnost našeg rada oko humanitarne pomoći je da mi preko naših osobnih kontakata na sveučilištima u Ukrajini, ali i u krugu poznanika i prijatelja, sve to organiziramo i vrlo dobro znamo gdje je što potrebno", kaže Lukanjuk. „Tako možemo jamčiti da donacije doista imaju smisla, da one stvarno dođu do onih kojima su potrebne i da ništa ne ostane."

Konzerve, hrana za bebe, 3D-printeri….

Stižemo na jedno odmorište u blizini gradića Vatra Dornei na sjeveru Rumunjske. Tu već čeka četvero mladih ljudi iz Dresdena, Helena, Joshua, Simon i Stefan. Srdačno se svi pozdravljaju i grle, i onda prebacuju robu: hranu za bebe, brašno, ulje, tjesteninu, konzerve, sredstvo za pranje rublja, sapun, druge higijenske artikle. Ima i odjeće, tu je jedna lančana pila, uređaj za ultrazvuk, jedan laptop, a iz Dresdena je stigao čak i jedan mali 3D-printer. Njega za koristi za printanje povoja s kojima se brzo zaustavlja krvarenje ranjenih vojnika.

Prikupljanje donacija je inicirao 28-godišnji Joshua Peaceman, inače IT-stručnjak, čija majka radi na njemačkom sveučilištu koje je partner Sveučilišta u Černovicu. On je dijete iz njemačko-američkog braka i njegova majka poznaje Oksanu i Serhija. „Kada je počeo rat, htio sam poduzeti nešto više od odlaska na prosvjede za mir, ali nisam baš htio s prijateljima jednostavno krenuti na put i da riskiramo da nas zaustave na granici sa stvarima koje nikome ne trebaju", priča Joshua. „Tako smo došli u kontakt s Oksanom i Serhijem. Oni su nam rekli što im je potrebno. I onda smo u krugu prijatelja i poznanika počeli skupljati novčane donacije i kupovali robu."

Zaustaviti zlo

U gradskoj upravi u Černovicu su jako zahvalni za takve akcije prikupljanja donacija i slanje humanitarne pomoći. Gradonačelnik Roman Kličuk u video-razgovoru za DW kaže je njegov grad do sada bio pošteđen bombardiranja, ali da se rat itekako osjeti. Kličuk podsjeća da u Černovicu trenutno živi oko 60.000 prognanika. „Većinu humanitarne pomoći koja stiže ovamo mi šaljemo dalje na frontu, ali i nama je ovdje potrebna pomoć za izbjeglice, hrana, odjeća i lijekovi", dodaje gradonačelnik.

Kličuk dodaje kako je vrlo zahvalan zbog toga što pogotovo iz Njemačke stiže tako puno humanitarne pomoći. Ali neke stvari ipak kritizira: „Diplomatski rečeno, čini mi se da mnogi njemački političari još uvijek nisu shvatili o čemu se radi kod ovog rata", kaže on. „Nije ovo samo rat Rusa protiv Ukrajinaca, ovo je rat vrijednosti. Ako se zlo ovdje ne zaustavi, onda će ono zahvatiti i druge europske zemlje. Nadam se da to u Njemačkoj neće shvatiti tek onda kad bude prekasno."

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu