I GMO hrana mora biti u skladu sa europskim propisima

BiH i Srbija jedine su zemlje regiona, i među malobrojnima u svijetu, koje još nisu članice Svjetske trgovinske organizacije (World Trade Organisation). Pored pune integracije u međunarodni trgovinski sistem, članstvo u WTO preduslov je i za pristupanje EU. U tom cilju, Beogradu je iz Brisela preporučeno da između ostalog uskladi i svoje zakonodavstvo u oblasti trgovine genetski modifikovanim organizmima (GMO) sa evropskim. I dok ankete govore da se većina građana Srbije protivi prisustvu GMO na njenoj teritoriji, uključujući uvoz, promet, ali i uzgoj ministar poljoprivrede Dragan Glamočić kaže da sadašnji zakon mora da se mijenja „prvenstveno zbog zaštite potrošača i tržišta u Srbiji“:

„Gajenje genetski modifikovanih proizvoda neće biti dozvoljeno na teritoriji Srbiji, ali što se tiče prometa to se mora uskladiti sa zakonodavstvom EU“, izjavio je Glamočić u Briselu, poslije sastanka sa evropskim komesarom zaduženim za zdravlje i potrošače, Toninom Borgom:

„To ne znači da ćemo mi dozvoliti sav promet i da će to biti stihijski. Postoje precizne regulative kako se to radi. Zdravlje potrošača sigurno neće biti ugroženo, kao što nije ugroženo ni zdravlje potrošača u EU.”

Ko to “truje” narod?

I dok u Srbiji sijevaju varnice oko pitanja kao što su “koliko uvoz GMO može biti kontrolisan” ili “ko to hoće da truje narod”, ni u samoj EU nema jedinstvenog stava oko upotrebe i uticaja GMO. Sa jedne strane čućete one koji navode da i poslije više od 15 godinina uzgajanja i konzumiranja u svijetu nema konkretnog dokaza o uticaju GMO na zdravlje ljudi, životinja i stanje prirode. Drugi će vam reći da je hrana bez genetski modifikovanih materija preduslov za zdravu i kvalitetnu ishranu, a da je dokazano, da GMO zbog povećane upotrebe pesticida, zagađuju vodu i zemljište.

“Ne postoji studija koja kaže da ćete se ako jedete GM kukuruz, recimo kokice ili kornfleks, odmah razboljeti ili da ćete od toga umrijeti. Imamo istraživanja koja pokazuju da možda postoji rizik, uticaj na neke parametre u krvi ili funkcionisanje jetre. Za sada imao samo indikacije potencijalnog rizika GMO, ali jednostavno ne znamo dovoljno o tome”, kaže za DW Mute Schimph, stručnjak za poljoprivredu iz evropskog sjedišta organizacije “Prijatelji Zemlje” (Friends of the Earth).

Meso bez etikete

Ono što se zna jeste da među potrošačima u EU postoji otpor prema proizvodima koji u svom sastavu imaju genetski modifikovane materije. Vodeći evropski trgovinski lanci takve proizvode ni nemaju u svojoj ponudi, ili je u specifikaciji, iako sitnim slovima, ipak naglašeno prisustvo GMO. Međutim iz ovakvog “etiketiranja” izostavljeni su meso, mlijeko i jaja životinja koje se danas, bar djelimično, hrane genetski modifikovanom hranom, na prvom mjestu sojinom sačmom, koja se u Evropu uvozi iz Sjeverne i Južne Amerike:

“I tu se postavlja pitanje transparentnosti u EU. Morate da označite proizvod ako sadrži 0,5 procenta genetski modifikovane materije, ali ako kupujete meso, mlijeko ili jaja tu informaciju nemate. Zato se i traži promjena standarda u obilježavanju hrane u EU“, objašnjava Schimph.

Pored proizvoda od životinja u čijoj ishrani je bilo GMO u našim domovima, znali mi to ili ne, nalaze se i lijekovi proizvedeni na GMO bazi.

GMO ispred vrata EU

Kada je uzgoj u pitanju, za sada, jedan soj genetski modifikovanog kukuruza je jedina GMO žitarica dozvoljena za sadnju u EU. I njega je na svojim teritorijama zabranilo devet članica među kojima Francuska, Njemačka, Poljska, Austrija, Mađarska, Italija. Najveći proizvođači ove sorte su Španija, zatim Portugalija, Češka, Slovačka i Rumunija, ali u prosjeku ona zauzima manje od 0,1 odsto svih obradivih površina u EU. I dok ima onih koji smatraju da je Evropa pokazala da nije tržište za biotehnološku industriju, na „listi čekanja“ odobrenja za uvoz u EU nalazi se 11 vrsta uzgojnih vrsta GMO i novih 46 proizvoda za ishranu ljudi i prehranu životinja koji sadrže genetski modifikovane materije.

Autorica: Marina Maksimović

Odgovorna urednica: Zorica Ilić