I hrvatska mladež ideološki podijeljena

Na predstojećim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj svoj glas dat će i mlada populacija. Istraživanje „Mladi u vremenu krize“ Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i Zaklade Friedricha Eberta pokazalo je kako mladi za političko informiranje koriste najviše televiziju i internet. Stavovi roditelja djelomično se podudaraju s političkim stavovima djece, obzirom da se uvjerenja u nekoj mjeri prenose s roditelja na njihovo potomstvo. Dok mnogi mladi glasuju za dvije najveće stranke, javlja se i povećani potencijal za podržavanje različitih stranaka koje možemo nazvati protestnima.

U školskim klupama o politici malo riječi

Osamnaestogodišnji učenik gimnazije u Daruvaru, Karlo Horvat, ove godine će prvi puta izaći na izbore. Svoje političke preferencije nije htio otkrivati, ali kaže – najviše pozornosti obraća na obrazovnu politiku stranaka u njihovim programima. „Nisam uzbuđen oko glasovanja, ali radujem se što ću prvi puta imati priliku dati svoj glas onoj opciji za koju mislim da treba voditi Hrvatsku“, objasnio je Karlo i dočarao atmosferu u svojem razredu. „Nova školska godina je počela i svi se lagano vraćamo u svoj stari ritam. O politici se u razredu baš i ne priča, jer mladi nažalost ne žele pričati o ovoj temi. Zaziru od nje jer su razočarani svime što se događa u Hrvatskoj.“

Ovaj 18-godišnji školarac se inače ne razlikuje po mnogočemu od svojih vršnjaka. No Karlo je aktivan u Nacionalnom vijeću učenika Republike Hrvatske i to na poziciji predsjednika Vijeća. „Mi se borimo za učenička prava i zalažemo se za boljitak obrazovnog sustava kao savjetodavno tijelo Ministarstva znanosti i obrazovanja.“ Iako se Nacionalno vijeće učenika kontinuirano bavi mladima i obrazovanjem te broji i mnoge „svježe“ glasače koji su tek ove godine napunili 18 godina, ovu mladež pri izradi programa nitko nije kontaktirao. „Mislim da su nas se političari trebali sjetiti barem pri izradi dijelova koji se tiču obrazovanja u svojim predizbornim programima. Ako se i sjete mladih, to je onda obično pred izbore kada puno obećavaju“, objasnio je Karlo Horvat. Njega smeta što mladi zaziru od politike i ne žele se njome baviti, no s druge strane smatra da hrvatski političari trebaju raditi na tome da se mladima da prostora kako bi izrazili svoje želje i realizirali ideje koje imaju.

Politika i mladi: obostrano ignoriranje

Mišljenje Karla Horvata dijeli i 26-godišnja studentica politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Adriana Karas. Ona smatra da politiku nije briga za mlade kao što ni većinu mladih nije briga za politiku: „Mislim da mladi u Hrvatskoj vide da im naše političke stranke ne donose ništa dobro u životu. Oni pokušavaju ovdje pronaći posao, ne uspijevaju i potom odlaze van. Toliko ljudi koje osobno poznajem je u zadnjih godinu dana otišlo iz Hrvatske, najviše u Irsku. Prijatelj koji je završio jedan tehnički fakultet u Zagrebu nije mogao pronaći posao u struci, a kada ga je pronašao prvu je plaću čekao tri mjeseca. U Dublinu je pronašao posao za 12 dana i to u struci s dobrom plaćom“, prepričava Adriana Karas.

Upravo iskustva vezana uz mlade koji su iz egzistencijalnih razloga morali napustiti domovinu Adriana veže uz političku apatiju mladih. „Problem je što oni mladi građani koji kritički razmišljaju vide da stvari u državi ne idu na bolje. Pojavljuje se malodušnosti, osjećaj kako će sve ostati ovako kako je, bez obzira na naš jedan mali, jadni glas.“ Adrianu pak najviše smeta što u predizbornim programima ne može naići na kandidata s realnim planovima. „Svi naginju populizmu i lažnim obećanjima. Nama treba pojedinac koji će povesti neku novu, kvalitetnu političku stranku koja ne funkcionira po principu 'uhljebi svog rođu', koja neće raditi fontane i farbati tunele i tako pet puta naplaćivati isti posao radi osobnih pogodovanja.“

Dosad je na izborima glasovala za SDP, jer njezini politički stavovi naginju lijevo, no smatra kako je u posljednjem mandatu SDP „gadno razočarao“. Zbog toga nije sigurna koji će broj zaokružiti na glasačkom listiću. Kaže da se u studentskim kuloarima ipak najviše priča o trećim opcijama poput MOST-a, stranke Pametno te Živog zida.

Starija dijaspora više za HDZ, mlađa još nije sigurna

A mladi koji napuste Hrvatsku i dalje ostaju građani s pravom glasa. Primjer je i Njemačka koja je samo u prošloj godini bila nova destinacija za više od 50 tisuća hrvatskih državljana. Kao pripadnici hrvatske dijaspore, neki mladi ni ovaj put neće propustiti priliku kako bi iskoristili svoje glasačko pravo. Ivan Komušanac, 23-godišnji student energetike na Tehničkom sveučilištu u Münchenu, jasnog je stava kako je mogućnost glasovanja temelj demokracije, stoga neće propustiti izlazak na svoje biračko mjesto u Münchenu. Ivan smatra da se politikom trebaju baviti stručnjaci te zbog toga nikada ne daje svoj politički glas isključivo prema lijevoj ili desnoj orijentaciji političkog spektra.

„Zato sam na prošlim izborima svoj glas dao MOST-u, a to ću učiniti i ovoga puta. Sviđa mi se što MOST smatra veoma važnim problem reorganizacije javne uprave te problem gospodarenja otpada u Hrvatskoj“, objasnio je Ivan i dodao kako je praćenje politike njegova strast te da je svoju odluku donio nakon što je pročitao programe svih stranaka. Upravo je njegova posvećenost politici kroz istraživanje programa stranaka nešto na što mnogi kandidati na izbornim listama ne posvećuju dovoljno pozornosti, smatra: „Političari misle da se s nerealnim obećanjima može računati na glasove mladih, ali zaboravljaju da mi puno više istražujemo tko nam više odgovara, tako da jedna ili dvije mjere neće promijeniti nečiji izborni glas.“

U Njemačkoj se Ivan druži s mladima iz cijelog svijeta, ali i s Hrvatima. Kad s njima u inozemstvu priča o politici, kaže da se uglavnom spominju HDZ, MOST te Pametno. Što se tiče „starije“ dijaspore, smatra da kod njih ipak prevladava jedna opcija, a to je HDZ, što pokazuju i rezultati izbora posljednjih dvadesetak godina. Ivanu je kao dijelu te dijaspore izuzetno važno pravo glasa: „Da nemam priliku glasovati, osjećao bih se zaboravljenim. No mnoge stranke zbog pretpostavke da svi saborski zastupnici s 11. izborne liste idu HDZ-u često niti ne rade promidžbu u inozemstvu. Volio bih da se top kandidati nekih stranaka pojave u mjestima gdje živi velik broj Hrvata kako bi dobili uvid da i mi izvan Hrvatske pozorno pratimo političku scenu u zemlji, gotovo kao da još uvijek živimo tamo“, objasnio je Ivan Komušanac.

Spas od bijede u roditeljskom džepu

Savez 66 nevladinih udruga za mlade, Mreža mladih Hrvatske (MMH) kao krovna organizacija mladih aktivna je naravno i u izborno vrijeme. Tako će, kako najavljuju, nakon ovogodišnjih izbora organizirati javne akcije kako bi izborne pobjednike upozorili na težak položaj mladih u Hrvatskoj. Poseban naglasak bit će na položaju mladih radnika i radnica te nezaposlenih mladih osoba. No istu razinu zainteresirane uključenosti od strane političara nisu primijetili, smatra predsjednik MMH-a, Karlo Kralj: „Nažalost, gotovo i ne postoje političke stranke koje imaju jasnu viziju politike za mlade, a postojeći Nacionalni program za mlade istječe krajem 2017. godine i bit će potrebno izraditi novi. No naši političari i političarke očito ne razmišljaju previše o tako specifičnim pitanjima.“ Unatoč tome, u MMH-u su primijetili kako su stranke u predizborno vrijeme dio pozornosti posvetile politikama poticanja zapošljavanja. No nisu sigurni koliko se tim pitanjima stranke bave radi plasiranja neprovedivih obećanja, a koliko radi stvarnog poboljšanja u navedenom području.

Mladi u Hrvatskoj stoje u agendama stranaka i to osobito otkad traje ekonomska kriza i samim time jača iseljavanje mladih. „Država se u velikoj mjeri i dalje oslanja na resurse obitelji, uglavnom roditelja, kao faktor prevencije od pada mladih u siromaštvo i bijedu“, tvrdi Karlo Kralj. Iza njegovog komentara stoje i brojke, obzirom da je prema podacima Eurostata za 2015. godinu prosječna dob napuštanja roditeljskog doma u Hrvatskoj iznosila 31,4 godine, što Hrvate čini prvima u Europi po starosti mladih kad ostavljaju sigurnost doma.

Iako je većina statistika koja se tiče mladih u Hrvatskoj nepovoljna, a niti položaj mladih nije na zavidnoj razini, Adriana Karas, studentica s početka priče, smatra da bez obzira na okolnosti, mladi moraju izaći na izbore. „Smatram da osoba gubi pravo žaljenja i protesta protiv vladajuće garniture ukoliko ne prakticira svoju građansku dužnost i ne izađe na izbore. Uistinu, radi se o pet minuta posla“, zaključila je ova studentica.