I islam je dio Njemačke
4. oktobar 2010U polučasovnom govoru predsjednika Kristijana Vulfa više je bilo riječi o integraciji i useljavanju, nego o njemačkom ujedinjenju. U Njemačkoj se već nedjeljama vodi verbalni rat zbog onih koji navodno odbijaju da se integrišu. Riječ je o ljudima koji ovdje žive, ali ne žele da nauče njemački, ne priznaju ustav i zainteresovani su samo za socijalnu pomoć, glase kritike. Vulf je pomenuo probleme, ali se nije mnogo bavio neuspjelom inegracionom politikom „mejd in Dojčland“. Obaveza je svih koji se useljavaju da nauče njemački i njemački zakoni važe za sve. To se podrazumijeva.
Izuzetno važne izjave o islamu
Od dalekosežnijeg je značaja suština njegove poruke o islamu – hrišćanstvo i jevrejstvo su dio njemačke istorije, kaže Vulf. „Ali, u međuvremenu i islam“, dodao je. Tako jasno to do sada niko od političara nije formulisao. Nabrajanje „životnih laži“, kako ih je nazvao Vulf, zvučalo je nasuprot tome kao nešto što je već poznato. Ali, i to je u nedjelju rekao prvi čovjek države, a ne bilo ko: predsjednik je kritikovao sanjarije o multikulturalnosti koje prije stvaraju, nego rješavaju probleme. To je bio, prije svega, šamar ljevici. Vulf je takođe rekao da je Njemačka odavno zemlja useljavanja - saznanje je to do koga još nisu stigli svi u građansko-konzervativnom bloku.
Sada ostaje da se vidi kako će se dnevna politika odnositi prema porukama iz predsjednikovog govora koje sadrže i praktične prijedloge za poboljšanja. Na primjer, učenje jezika za cijele porodice. Od kakve je koristi ako Ali prije podne u školi govori njemački, a poslije podne kod kuće samo turski, jer njegova majka ne zna njemački. Ili: nastava islama u njemačkim školama. Svakako – na njemačkom i od strane njemačkih nastavnika, traži Vulf.
Mi smo jedan narod
Vulfu je uspjelo da vješto poveže temu dana – njemačko ujedinjene sa temom njegovog mandata. Uzeo je moto istočnih Nijemaca iz 1989. godine „Mi smo jedan narod“ i proširio slogan – značenje danas mora biti: misli se na sve koji danas žive u Njemačkoj.
Ustav predsjedniku ne ostavlja mnogo političke moći. Ali, on ima moć riječi, istina, ni to suviše često. Od njega se očekuje da utiče na stanje duha u Republici. Utoliko je bio važniji prvi veliki govor Kristijana Vulfa. Dan njemačkog ujedinjena, i to dvadeseti, za njega i njegovu poruku bio je garancija da će mu biti posvećena najveća pažnja i da će, možda, imati isto takav uticaj. Imajući u vidu rasprave o integraciji šansu je iskoristio – u najmanju ruku da saučestvuje u određivanju smjernica politike.
Autori: V. Wagener/N. Briski
Odg. urednik: Z. Ilić