Ima li života bez smartphonea?

Linija podzemne željeznice u jednom velikom njemačkom gradu, 8.30 ujutro. Mnogi mladi putnici doimaju se odsutnima i čini se da uopće ne doživljavaju svoju okolinu. Lagano pognutih glava, bezizražajnih lica i očiju prikovanih za svoje pametne telefone. Tek poneki par očiju ne gleda u zaslon. Za mnoge mlade ljude, smartphone je postao toliko važan, da jednostavno ne mogu zamisliti život bez tog minijaturnog računala. Zahvaljujući brojnim funkcijama, često ga opisuju kao „švicarski džepni nožić među mobitelima“. S vremenom je postao sastavni dio svakodnevice mladih. To se odnosi i na studente Judith (18) i Carla (20) iz Bonna. Na pitanje čega bi se u životu najteže odrekli, oboje spontano odgovaraju - smartphonea!

Smartphone važniji od alkohola i seksa

Institut za istraživanje javnog mnijenja Forsa, u ožujku je 2012., među mladima u dobi između 14 i 19 godina proveo istraživanje o njihovom korištenju mobilnih telefona. Rezultat jasno govori kako četiri od pet mladih priznaje da bi se radije odrekli alkohola nego mobitela. Osim toga, dvije trećine ispitanika izjavilo je kako bi se lakše snašlo bez televizije nego bez mobitela. Još veće iznenađenje izazvao je sljedeći rezultat: 60 posto ispitanika priznalo je kako je mobitel za njih važniji od seksa.

Zašto upravo mladima odvajanje od smartphonea tako teško pada? Hans-Bernd Brosius, profesor komunikologije sa Sveučilišta u Münchenu, razlog tomu vidi u velikoj mobilnosti mladih. „Odrasli imaju radno mjesto na kojemu sjedeći provedu osam sati dnevno, te radnu sobu kod kuće. Dakle, uglavnom su fizički vezani za određeni radni stol“. S tih mjesta u pravilu mogu pristupati Internetu i koristiti online-usluge. Mladi pak moraju imati mogućnost sve to činiti u hodu.

Telefoniranje i SMS-ovi? Tek usputne radnje

Odrasli u dobi između 18 i 25 godina koriste smartphone u prosjeku tri i pol sata dnevno. Ovaj je rezultat proizašao iz studije koju je za časopis FOCUS u rujnu 2013. napravila agencija Mindshare Marketing. Međutim, pritom više od jednoga sata dnevno otpada na chat aplikacije, kao što je WhatsApp. Na drugom mjestu, s 44 minute dnevno, nalaze se društvene mreže, poput Facebooka. Klasične funkcije mobitela, dakle telefoniranje i pisanje SMS poruka, imaju sada sasvim sporednu ulogu: na njih odlazi u prosjeku tek 13 minuta dnevno. „Mladi smartphone koriste za puno više namjena nego odrasli“, kaže profesor Brosius. „A sa svakom novom namjenom, on postaje sve manje zamjenjiv“.

A što kad nema signala?

No, je li takav trend opasan? Američka psihoterapeutkinja Lisa Merlo zabrinuto primjećuje da su neki korisnici pametnih telefona često toliko usredotočeni na svoj uređaj, da gotovo i ne doživljavaju svoju neposrednu okolinu. Uz sve više rastući broj funkcija dolazi i „opasnost pretjerane fiksacije“, kaže Lisa Merlo u jednom svom članku. Strah od nepokrivenosti signalom, strah od prazne baterije ili pak strah od zaboravljanja mobitela dobio je čak i ime – „nomofobija“, a dolazi od izraza „no mobile phone phobia“.

Prema jednoj britanskoj studiji, gotovo dvije trećine tamošnjeg stanovništva pati od nomofobije. I student prava iz Bonna, Philipp (22) strahovao je da bi mogao nešto propustiti dok nije online. Upravo zbog chat aplikacija poput WhatsApp-a, teško bi se odrekao svog pametnog telefona.

No, kulturni pesimizam zbog rastuće uporabe pametnih telefona, komunikolog Brosius smatra neprimjerenim. Prema njegovim riječima, odraslima su svojstveni i drugi oblici komuniciranja, dok su mladi odrasli uz komunikaciju putem smartphonea te je stoga za njega trend sve jače upotrebe ovih uređaja posve normalan.

Autori: K. Krämer / P. Švarc

Odgovorni urednik: Faruk Šabanović