Italija: Cottarelli ili haos?

Imenovanje Carloa Cottarellia je signal kojim je predsjednik Sergio Mattarella želio privremeno smiriti stanje u zemlji i spriječiti ekonomsku štetu po Italiju. Bivši ekonomista u Međunarodnom monetarnom fondu u Washingonu nosi nadimak „Mr. Scissors" (Gospodin Makazice) jer je 2013. godine bio komesar zadužen za štednju u vladi Enrica Lette koja inače nije dugo trajala. Cottarelli je tada pronašao način kako da se u državnom budžetu uštedi 35 milijardi eura. Međutim, većina njegovih prijedloga je propala zbog italijanske birokratije.

Prelazna vlada bez povjerenja?

Cottarelli sada ima zadatak da od drugih stručnjaka sastavi listu ministara, kako bi Italija mogla da pregura naredne mjesece. Međutim, koalicioni pertneri „Pet zvjezdica“ i „Lega“ su već najavili da mu u parlamentu neće dati povjerenje ni za sastavljanje prelazne vlade. Cottarelli je kod njih nepopularan jer je kritikovao plan njihove potrošnje. Carlo Cottarelli je već izjavio da će, ako ne dobije povjerenje, odmah poslije ljetnje pauze zakazati nove izbore. A ako prođe kao prelazni premijer, na položaju želi da ostane najduže do početka 2019. godine.

Ukoliko tehnokratska vlada ne dobije mandat, onda ona u međuvremenu ne može donositi odluke niti pripremati budžet. To znači zastoj na nivou EU u kojoj bi u junu trebali biti postignuti prvi dogovori o reformama u eurozoni. Italija bi politički stagnirala sve dok se u Rimu ne oformi nova vlada što bi nakon izbora također moglo trajati nekoliko mjeseci. Do sada su se samo socijalisti izjasnili da će podržati Cottarellia. Italijanski mediji spekulišu da bi novi izbori mogli biti održani već u septembru.

Cottarelli ne može da očekuje podršku ni od Forza Italije, čiji se šef Silvio Berlusconi vratio na političku scenu. Berlusconi je obećao da će se držati dogovora o koaliciiji sa Legaom, a ako to ne učini, Matteo Salvini je zaprijetio da će prekinuti savez između Leage i Forza Italije. Berlusconi se očigledno nada povrataku u Palazzo Chigi.

Privremeni mir

Važan pokazatelj u smislu italijanske privrede je takozvana „rasprostranjenost": koja pokazuje nesigurnost prilikom investiranja u italijanske obveznice u odnosu na njemačke niskokamatne, ali sigurne obveznice. Ova „rasprostranjenost" opet je u ponedjeljak opala nakon što je u protekloj sedmici alarmantno porasla. Euro je na početku sedmice takođe zabilježio plus. „Porast „rasprostranjenosti“ je povećao naš nacionalni dug i time smanjuje mogućnosti vlade za socijalne izdatke" izjavio je predsjednik Mattarella još u nedjelju i objasnio sve nesigurniju situaciju.

Skeptici upozoravaju da bi vanredni izbori pogoršali situaciju. Mattarellova odluka, da odbije evro-skeptičnog ekonomistu Paola Savona kao ministra finansija koalicije Pet zvjezdica i Lige, stvorila je dosta političke nesigurnosti, kaže Guntram Wolf iz Briselskog instituta Brojgel.

„Namjerno ili ne, on je podigao ulog jer je u igru uveo euro. Na narednim izborima će rasprava o euru vejrovatno biti u centru pažnje. Rizik za Eurozonu i Italiju je porastao", rekao je Wolf.

I drugi eksperti za finansijsko tržište strahuju da bi novi izbori mogli postati neka vrsta referenduma o euru. „Vrlo je vjerovatno da će prilikom sljedeće izborne kampanje biti još glasniji oni koji odbaciju euro ili su prema njemu skeptični“, piše Wolfgang Piccoli iz ekonomske službe „Teneo Intelligence".

U takvoj situaciji će biti odlučujuće kako će se pozicionirati iskusni Silvio Berlusconi. Kao premijer, nije sprovodio reforme, niti Italiju poveo naprijed. Ali, makar je uvijek bio proevropski nastrojen i, s obzirom na njegovu milionsku imovinu u Italiji, bankrot države mu sigurno nije u interesu. No, da li će se on vratiti u prvi red italijanske politike?

Prevelika da bi propala

S obzirom na gigantski talijanski nacionalni dug od 2,3 biliona eura (130% bruto domaćeg proizvoda), prava finansijska kriza u zemlji bi ugrozila cijelu Eurozonu.

Međutim, veliki dio italijanskog duga se nalazi u italijanskim rukama, ističe Guntram Wolf. Samo 36% drže investitori u eurozoni, dok ostatak drže italijanske banke i štediše. Banke su profitirale od jeftinog novca Evropske centralne banke (ECB), ostale su likvidne, ali su i dalje krhke, uglavnom zbog velikih količina takozvanih loših kredita.

Ukoliko ECB bude morala da zaustavi dotok novog novca, situacija će ubrzo postati kritična. Rejting agencija Moody's je već u petak upozorila da bi mogla još više da obezvrijedi italijanske obveznice. Imenovanje Carla Cottarellija je vjerovatno privremeno otklonilo neposrednu opasnost, ali kriza je samo odložena.

Koliko je kriva Evropa?

„Upozorenja iz Brisela protiv koalicije Pet zvjezdica i Legae, bila su potpuno kontraproduktivna", kaže Giovanni Orsina, politikolog iz LUISS univerziteta u Rimu. „Ne razumijem Evropsku komisiju i evropske političare. Što više se izjašanjavaju, tim više Italijani žele vladu koja je kritički nastrojena prema EU. Što više EU govori o Italiji, jača je reakcija protivljenja.“ Predstavnici Komisije u Briselu, kao i francuski ministar finansija, a i njemački političari jasno su upozoravali Rim da se drži evropskih pravila i da ne ugrožavai budžetsku disciplinu.

Ali neki ne umiju da stanu. U ponedjeljak je i šefica EU diplomatije Federica Mogherini zauzela poziciju. „Kao i svi Italijani imam puno povjerenje u italijanske institucije, počev od predsjednika. On je garant poštovanja italijanskog Ustava“. Ona takođe vjeruje da predsjednik uvijek služi interesima građana i da su oni „povezani sa snagom Evropske unije“. Jasno se stavila na stranu, ali i Mogherini dolazi iz redova socijalista. A bivši premijer Paolo Gentiloni je ovog vikenda tvitovao: „Moramo spasiti Italiju".

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android