Izbjeglice se mogu uklopiti u tržište rada

Masood Sutanzadeh svakodnevno u regale slaže vrste povrća koje prije dolaska u Njemačku nije dobro ni poznavao. Ovaj 24-godišnji Afganistanac danas radi u jednom supermarketu ekološke hrane u Münchenu, a kroz razgovor s mušterijama usput poboljšava i poznavanje njemačkog jezika . "Moj cilj je jednostavan", kaže on: "Želim normalno živjeti, raditi i imati krov nad glavom. Važno mi je samo da sam na sigurnom."

Šta je to socijalni Zeitarbeit?

Masood je u ratom pogođenom Afganistanu radio kao električar za vojsku SAD-a. Zbog toga je bio na meti talibana i 2015. godine odlučuje se na bijeg. U Njemačku stiže preko Irana, Turske i Balkana. Već u prvim danima boravka prijavio se na tečaj njemačkog jezika. Oko godinu dana kasnije počeo se prijavljivati na natječaje za posao. Ubrzo mu postaje jasno koliko se, kao izbjeglica, teško uklopiti u radno tržište. "Katkad su stizale odbijenice, a najčešće nije stizao nikakav odgovor", prisjeća se. Da je ipak pronašao posao, to može zahvaliti nizu sretnih slučajeva i upornom zalaganju jednog minhenskog start-up-a. 

"Social-Bee mi je pružio šansu", kaže Masood, iskazujući ujedno poštovanje za pokretače tog malog poduzeća - Maximiliana Felsnera i Zarah Bruhn. Njih dvoje više nisu mogli gledati kako sporo napreduje pronalazak posla za stotine tisuća izbjeglica. Dok su nestrpljivo čekali pozitivne vijesti o uspješnom zapošljavanju, razvili su ideju "socijalnog poduzeća koje upošljava radnike i onda ih 'iznamljuje' drugim firmama". Namjena ovog poduzeća je da bude neka vrsta mosta na tržištu rada.

Pročitajte još i: Izbjeglice kao potencijal na tržištu rada?

Princip poduzeća Social-Bee je jednostavan, objašnjava Felsner: "Mi zapošljavamo izbjeglice prvo kod nas, da bismo ih kasnije prepustili partnerskim poduzećima." Taj proces, pojašnjava on dalje, prati socijalno-pedagoška skrb, pomoć u učenju jezika i doškolovanje uposlenih. Osim toga, od tog start-up-a uposlenici dobivaju regularnu plaću, što osnivači poduzeća srednjoročno žele financirati pomoću naknada koje dobivaju prepuštanjem radnika drugim tvrtkama. Aktualno, taj novac još uvijek dolazi od zaklada. Cilj je, kaže Felsner, da radnici Social-Bee-a najkasnije nakon 18 mjeseci budu dovoljno obučeni da bi mogli dobiti zaposlenje u nekom od partnerskih poduzeća. Velika prednost je sljedeća: "Mi tim poduzećima možemo već prethodno olakšati posao tako što ćemo riješiti sve birokratske prepreke pri čemu obuhvaćamo i pitanja koja se tiču azila, a koja se često pojavljuju", pojašnjava Felsner. "Mnoga od tih poduzeća se plaše birokracije i često ne znaju baš kako da dođu do izbjeglica koje bi mogli zaposliti." 

Social-Bee želi upravo tu izgraditi most i ponuditi uslugu koja ima i "dodatnu socijalnu vrijednost". Neka poduzeća su se u taj koncept već mogli uvjeriti - među klijentima su i velika imena poput Aldija, Würtha, Zeppelina ili Sys Microtecha, ali i manja poduzeća iz Münchena. Posebno važan je i "menadžment očekivanja", pojašnjava Felsner. Poduzeća često vjeruju kako s izbjeglicom u poduzeće dolazi netko tko bi morao biti ekstremno zahvalan i ko bi trebao brzo funkcionirati, kaže Felsner. No, ukoliko se pokaže suprotno, nastavlja on, onda tu brzo može doći do međuljudskih konflikata: "Mi tako služimo kao neka vrsta 'tampon-zone' - s jedne strane pripremamo izbjeglice na takve situacije, a s druge pomažemo poduzećima da na pravi način razumiju radnike."

Kampanja za zapošljavanje izbjeglica

Ovaj start-up je dosad sklopio ugovore sa više od 50 osoba. Više od jedne petine njih već ima stalni radni odnos u partnerskim poduzećima. "Do kraja godine želimo imati 100 uposlenika. Ne samo u Minhenu, nego i u drugim gradovima", nada se Maximilian Felsner. Ukoliko sve krene onako kako je zamišljeno, naredne tri godine bi i do 1.000 izbjeglica trebalo pronaći svoje mjesto u partnerskim firmama. Dosad se koncept pokazao uspješnim, kaže Felsner. "Više od 90 posto uposlenika, koji su radili kod nas, sada su u stalnom radnom odnosu ili su započeli obuku ili, pak, upisali fakultet." Masood je u svakom slučaju spreman drugim izbjeglicama pričati o ovom posebnom start-up-u. "Ovdje se osjećam kao u pravoj obitelji", kaže.

Kako bi se ukupna stopa zaposlenost izbjeglica u čitavoj zemlji povećala, osnivači poduzeća Social-Bee su smislili nešto posebno - kampanju kojom bi se drugim poduzećima dalo do znanja da ne moraju strahovati od radnika poput Afganistanca Masooda. Poruka kampanje glasi: tko iza sebe ima opasan bijeg, taj će uspjeti i na tržištu rada, i to kao od šale. "Ja sam s 85 ljudi preživio u jednom malom gumenom čamcu", riječi su Zeraya G. iz Eritreje prikazanog na jednom plakata tiskanom u okviru kampanje. A iz toga proizlazi: "Ja sam sposoban raditi u timu." Tom ciljanom provokacijom se želi pokrenuti borba protiv predrasuda u mnogim kadrovskim službama u Njemačkoj i ujedno poslati signal da čovjek koji je izbjeglica nije automatski slabiji kandidat na tržištu rada. "Ono što su oni preživjeli može se pretvoriti u njihovu pozitivnu stranu", kaže Felsner.

Pročitajte i: "33.000 različitih poslova za izbjeglice je 'uspjeh'"

Masood s početka priče je primjer za to. On je morao prebroditi mnoge prepreke da bi se snašao na radnom tržištu i u njemačkom društvu. Jedna prepreka mu, međutim, još predstoji, a ona je pravne prirode. Jer, već nekoliko mjeseci mu prijeti izgon nakon što je negativno odlučeno o njegovom zahtjevu za azil. "Da nema ljudi iz Social-Bee-a, noću uopće više ne bih mogao spavati", priča Masood. Njegov posao u supermarketu mu daje snagu da sada ne posustane. Što god se dogodilo, kaže na koncu, pobjeći u Njemačku se u svakom slučaju isplatilo. 

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android