Jošihide Suga predvodi Japan
16. septembar 2020
Japanci već drugi put u kratkom periodu s nevjericom trljaju oči. Najprije je premijer Šinzo Abe iz zdravsvenih razloga dao ostavku. A sada je njegova Liberalnodemokratska partija (LDP) na opšte iznenađenje izabrala njegovog bliskog saradnika Jošihidu Sugu za novog šefa partije i budućeg premijera.
Ustvari, favorit je bio bivši ministar odbrane Šigeru Išiba. Ali, uticajne figure u partiji kao što su generalni sekretar stranke Tošihiro Nikai kao i ministar finansija Taro Aso, spriječili su pobedu liberalno orijentisanog rivala bivšeg premijera Abea. Cilj je postignut izbjegavanjem davanja prava glasa svim članovima partije – samo su poslanici i regionalni političari stranke imali pravo glasa. Suga ima već 71 godinu, nema ni harizmu ni međunarodno iskustvo.
Pomjeranje težišta
Kao šef Abeovog kabineta stalno je čuvao leđa premijeru i za vrijeme političkih skandala. Tandem je podijelio posao – nacionalista Abe je slijedio viziju „prelijepog Japana" dok se Suga brinuo o ekonomiji.
Politikolog Sebastian Maslov je koji predaje na ženskom univerzitetu Sendai očekuje zbog toga promjenu težišta politike: „Kao realista Suga će svoj politički kapital ulagati više na unutrašnjem planu".
Doduše, novi šef partije je kao i Abe ili mnogi drugi član desno nacionalnog udruženja Nipon Kaigi, koje zagovara snagu Japana. Ali Suga više voli projekte od kojih građani imaju koristi. Zato po sopstvenim riječima želi da nastavi antideflacionu politiku prethodnika, sa velikodušnom finansijskom politikom, velikim državnim izdacima i inicijativama za ekonomski rast. Naveo je primjere fuzije regionalnih banaka i digitalizaciju birokratije. Ali najprije bi morao da ublaži posljedice pandemijske krize, smatra Frank Revekamp sa Istočnoazijskog instituta u Ludvigshafenu i dodaje da zbog toga ne treba očekivati neku radikalnu promjenu kursa.
Izoštren profil
Japan bi smjenom na čelu vlade mogao da izgubi na međunarodnom značaju.
Abe je diplomatskim uvjeravanjem od Indije do Australije vrbovao za svoju politiku suzbijanja uticaja Kine koju je predstavljao kao opasnost. Povećao je izdatke za odbranu i manevarski prostor japanske vojske. Usvojio je sporne zakone o bezbjednosti. Pokušao je da podvuče crtu ispod ratne prošlosti, što je teško narušilo odnose sa Južnom Korejom.
„Ali Abe je Japanu opet dao jedno lice, i neočekivano snažno izoštrio profil zemlje", smatra Revekamp. Čak mu je uspjelo da istovremeno uspostavi opuštenije odnose sa Kinom i dobre odnose sa američkim predsjednikom Trampom. Samosvjesni Abeov nastup u svijetu donio mu je poštovanje Japanaca, mada nisu previše voljeli njegove revizionističke tonove.
Suga djeluje bezbojno i mrzovoljno, pa rijetko ko može da ga zamisli na skupovima kao što je samit sedam najrazvijenijih zemalja svijeta. Građanima je postao poznatiji tek prošle godine, kada je svečano otkrio ime „reiva" – na japanskom to znači lijepa harmonija – kao naziv za vladavinu novog cara Naruhita. Od tada ga svi zovu „Ujka Reiva".
Razlika u odnosu na prethodnika objašnjava se njegovom biografijom:
"Počeo sam od nule, bez porodičnih i drugih veza”. Abe je kao dečak sjedio u krilu djedu u premijerskoj fotelji, a Suga u svojoj partiji spada u rijetke primjere ljudi koji su stvorili sami sebe. Čeličnom voljom je prošao put do vrha. Njegova porodica je uzgajala jagode. Na sjever zemlje u provinciji Akita potrebno je da se putuje kroz snijeg autobusom ili vozom po dva sata do srednje škole. Kao najstariji sin mogao je da preuzme roditeljsku plantažu. Umjesto toga zarađivao je u fabrici kartona i na ribljoj pijaci u Tokiju novac za studiranje prava.
Pojavio se ni iz čega
Otac trojice sinova radio je kod jednog poslanika, prije nego što je sam izabran u gradsku skupštinu Jokohame. On je obišao 30 000 domaćinstava i potrošio šest pari cipela. Jedan je od prvih političara koji su sa megafonom i lecima stajali pred željezničkim stanicama. Od 1996. je u nacionalnom parlamentu. Bio je od 2006. Do 2007. ministar za interna pitanja i komunikaciju u prvoj Abeovoj vladi. Poslije toga je ostao vjeran premijeru koji se i prvi put povukao zbog bolesti, pa mu je pomogao da se 2012. vrati na čelo stranke. Kao premijerova desna ruka učvrstio je moć kabineta, njegova vještina ophođenja s upravnim aparatom biće mu svakako od pomoći u sprovođenju sopstvenih premijerskih planova.
Poznat je po rigidnoj disciplini. „Mogu dobro da postavljam ciljeve i da uvježbam nove navike", kaže on o sebi.
Živi sam u parlamentarnom apartmanu, ujutro čita novine, potom po svakom vremenu ide u četrdesetominutnu šetnju. Prilikom svakog objeda susreće se sa činovnicima, poslanicima, građanima, političarima, da bi što bolje čuo puls vremena. Ne pije i ne puši, ali voli slatkiše. Višak kalorija sagorijevao je neko vrijeme sa 100 trbušnjaka ujutro i naveče. Ima 71. Godinu ali osjeća da je u dobroj formi za preuzimanje političkog kormila zemlje. Kaže da ne želi da bude prelazni premijer. To znači da bi uskoro mogao da raspiše izbore da bi dobio mandat od birača.