Kad je teško – Milo

Bijeli dim se u ponedjeljak navečer konačno pojavio iznad sjedišta Demokratske partije socijalista (DPS). Glavni odbor stranke izabrao je svog lidera Mila Đukanovića za kandidata na predsjedničkim izborima 15. aprila. Najjača crnogorska stranka poslednja je objelodanila ime svog takmičara – 27 dana uoči izbora – atipično za bilo koju zemlju, a posebno za Crnu Goru u kojoj Đukanović ima status neprikosnovenog vođe.

„Prvi put DPS ne uspijeva da kreira atmosferu izvjesne pobjede, već osluškuje poteze opozicije, istražuje javno mnjenje, sprema partijsku infrastrukturu. To govori da postoji određeni nivo nesigurnosti", uvjeren je politički analitičar Boris Raonić.

Godinama se spekuliše o sukobljenim strujama u DPS-u, što je Đukanovićeva partija otpisala kao puste želje opozicije. „Ipak, situacija s predsjedničkim izborima pokazuje da postoje određena neslaganja unutar najjače stranke, a možda i pritisci na DPS sa strane, koji su kreirali konačno rješenje. Osim Đukanovića, malo je kandidata u DPS-u koji snažno homogenizuju njihovo biračko tijelo," ocjenjuje Radomir Kračković, urednik nagledanije informativne emisije „Vijesti u pola sedam" na TV Vijesti.

Šest protiv jednog

Nije se dugo čekalo samo na izbor DPS-ovog predsjedničkog kandidata. Opozicija je javnosti priredila svojevrstan rijaliti-šou, dok nije prelomila ko će je predstavljati 15. aprila. Bezbroj puta je na „skrivenim lokacijama" opozicija bezuspješno pokušavala da dogovori jedinstvenog kandidata. Na kraju, umjesto jednog imena, opozicija ulazi u bitku sa šest kandidata (dio je potvrđen, dio najavljen), među kojima se kao najozbiljniji protivkandidat Đukanoviću izdvaja Mladen Bojanić.

Tog bivšeg poslanika kao nestranačku ličnost podržavaju najjače opozicione partije – Demokratski Front (DF), Demokratska Crna Gora, SNP i URA. Nekada visokorangirani član Pozitivne Crne Gore, u javnosti je prepoznat po argumentovanim ekonomskim raspravama u Skupštini. Prije politike, radio je u berzanskim kompanijama na poslovima brokera i dilera na tržištu kapitala. Zbog neslaganja s rukovodstvom isključen je iz partije, nakon čega je djelovao kao nezavisni poslanik. Iako je istaknuti suverenista, protivio se ulasku Crne Gore u NATO.

Njegov najveći izazov u izbornoj trci biće pomirenje razlika raznorodne i neretko oštro suprotstavljene, većinske opozicije. Takođe, pet preostalih iako manje bitnih opozicionih kandidata, ne idu mu na ruku. U igri su nezavisni kandidat Vasilije Miličković, lider Prave Crne Gore Marko Milačić, predsjednik Stranke pravde i pomirenja (SPP) Hazbija Kalač, poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović i lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović.

„Bojanić jeste neko ko svojim stavovima može da privuče najveći dio opozicionih birača, ali mu činjenica da će izgubiti dio glasova zbog drugih kandidata opozicije, smanjuje šanse u prvom krugu. A to je istovremeno i opasnost da kandidat vlasti slavi već u tom prvom krugu", procjenjuje Kračković, koji ipak vjeruje da postoje šanse za drugi krug izbora.

Ko god da pobijedi stvari će se promijeniti

Ako Đukanović pobijedi već 15. aprila, biće to njegov drugi predsjednički mandat i treći povratak u državnu politiku nakon povlačenja. „Poznato je da u Crnoj Gori nemamo jake institucije i vladavinu zakona, pa je u takvom sistemu moć tamo gdje je onaj sa vrha piramide. Dok je bio Milo Đukanovuc bio predsjednik, njegovi savjetnici su bili moćniji od ministara", podsjeća Raonić na vladavinu Đukanovića u periodu 1998. do 2002. godine.

Prema Ustavu Crne Gore, predsjednik ima marginalnu, pretežno ceremonijalnu ulogu. Ipak, i Kračković ističe da moć zavisi od ličnosti koja obavlja funkciju predsjednika. „Nakon ovih izbora, ko god da pobijedi, stvari će se sigurno promijeniti. Pobjeda Đukanovića znači njegovo vraćanje u dnevnu politiku, u kojoj neće biti nijemi posmatrač dešavanja u državi, kakav je u većem dijelu mandata bio sadašnji predsjednik Filip Vujanović. Đukanović će pokušati da dijelom kreira i rad Vlade, koju predvodi njegova partija. A tek bi trijumf Bojanića donio potpuno novu političku dinamiku, pošto bi on sigurno kontrirao Vladi, sa čijom politikom se ne slaže", navodi urednik TV Vijesti.

Kampanja za sedme predsjedničke izbore biće najkraća u političkoj istoriji Crne Gore: kandidati imaju svega 27 dana da ubijede 534.135 birača da glasaju za njih. To će, ipak, biti zagrijevanje za pravi izazov – lokalne izbore u maju, smatraju sagovornici DW. Glavno poprište biće Podgorica, gde će neizvjesnost rezultata, za razliku od aprilskih izbora, zaista postojati.