Kako bolje otkriti potencijalne teroriste?

Britanac Khuram Shazad B., koji potiče iz Pakistana, bio je poznat tajnoj službi za unutarnja pitanja MI5 i policiji kao radikalni islamista terorističke organizacije "Islamska država".  Kada je riječ o Youssefu Z. - italijanskom državljaninu marokanskog porijekla - italijansko Ministarstvo unutarnjih poslova je čak upozorilo britanske sigurnosne snage o njemu. I to sve prije nego što je počinio napad u kojem je ubijeno sedam osoba.

Ništa se nije dogodilo. Bez hapšenja. Bez upozorenja o ugroženoj sigurnosti. Bez nadzora. Mark Rowley, šef britanskog ureda za odbranu od teororizma, je to opravdao time da  ni u slučaju B. ni u slučaju Z. nisu bili pronađeni znakovi koji bi potvrdili da su ovi muškarci spremali teroristički akt.

Slično zvuči i govor njemačkih vlasti kojima se pravdaju u slučaju atentatora Anisa Amrija, koji je 23. decembra 2016. godine kamionom uletio na božićni sajam u Berlinu. 12 ljudi je tada izgubilo život. I u Amrijevom slučaju policija je primila upozorenje: i to od strane službe za strance u njemačkom Kleveu i to već 2015. godine. Međutim, ove informacije su važile za izvjesnog "Mohameda Hasa". Pogrešno ime je bilo jedno od ukupno 14 identiteta koje je Amri koristio. Policija ga tada nije mogla svrstati.

Prigovori na račun Therese May

Ekspert za pitanja terorizma Peter Neumann sa londonskog King's Collega u razgovoru za Deutschlandfunk rekao da je s obzirom na u međuvremenu poznate činjenice o posljednjem napadu u Londonu došlo do "teških previda". Neumann govori o propustima i od strane aktualne premijerke Therese May. Ona je šest godina bila ministrica unutarnjih poslova i ništa nije poduzela iako je jedan od počinitelja terora čak otvoreno vrbovao ljude za Islamsku državu, smatra Neumann. Osim toga May snosni suodgovornost za to da je od 2010. godine ukinuto oko 20 000 radnih mjesta u britanskoj policiji.

May je nakon napada rekla da želi "iskorijeniti" radikalni islam iz britanskog društva. Neumann za DLF opisuje njenu najavu kao "velike riječi, iza kojih malo toga stoji". On to argumentira time da doduše u Velikoj Britaniji postoji antiteroristička strategija, ali da zato nedostaje osoblja. Neumann osim toga ktirički propituje šta bi nagledanje intereneta trebalo donijeti ako se teroristi radikaliziraju kod nekog propovjednika, a ne na internetu. Stručnjaci preporučuju već dugo vremena da se umjesto web stranica radnije nadgledaju servisi za razmjenu poruka.

Poboljšanje sistema za rano upozoravanje

Pogrešne procjene sigurnosnih službi ili kompletno zakazivanje dosadašnjih sistema za rano upozoravanje - to su prema izjavama eksperata za pitanje terorizma poput Nijemca Rolfa Tophovena stalni razlozi za pogrešno ili nemarno ophođenje prema onima koji predstavljaju opasnost.

Potreban je vjerojatno sistem koji bi bio uporediv sa sistemom koji je izumio američki pisac naučne fantastike Philip K. Dick. Režiser Steven Spielberg je to 2002. prikazao u filmu "Minority Report": Tri žene sa svojim nadnaravnim moćima predviđaju sva kaznena djela prije nego što su ona počinjena. Filmski scenario je sljedeći: Godine 2054. više nema zločina jer oni zapravo više uopće ne mogu biti izvedeni. Svi potencijalni počinitelji su već prije njihovog čina strpani u zatvor. Toliko što se tiče fikcije.

Ovom književnom izumu se britanske i njemačke polcijske službe žele približiti što je moguće više. Umjesto da se oslanjaju na proročice oni se oslanjaju na IT. U cilju pravilne provjere 657 osoba, koje je njemački Savezni ured za borbu protiv kriminala (BKA) u maju označio kao "osobe koje predstavljaju islamističku prijetnju" sada je u fazi uvođenja sigurnosni sistem koji je označen kao "Radar-iTE".

Kompjuterski program pohranjuje i analizira postupke atentatora i onih koji su predstavljali prijetnju u prošlosti. Iz toga bi trebala proizaći objektivna trostupanjska procjena rizika. Procjena pravi razliku između visokog, upadljivog i umjerenog rizika. Ovisno o procjeni slijede intervencije policije: primjerice opservacija putem elektronske narukvice na nozi sa čipom, hapšenje ili kućni pritvor. 

Sistem je za potrebe BKA razvijen u suradnji sa radnom grupom odjela za forenzičku psihologiju Univerziteta u Konstancu. Rad na tome je počeo već 2015. godine i završen je u septembru 2016. Postepeno uvođenje u upotrebu u cijeloj Njemačkoj trebalo bi biti završeno ovog ljeta.

Predsjednik BKA Holger Muench zahtijeva: "Ako širom Njemačke želimo postići jedan standard u nadgledanju onih od kojih prijeti opasnost policajci u pokrajinama i na saveznom nivou moraju smjeti donositi iste mjere". Muench se žali da je do sada nedostajao pravni okvir za to.

Policija je u samo 11 njemačkih saveznih zemalja imala ovlasti da nadgleda telekomunikaciju onih koji predstavljaju opasnost. Nadgledanje šifrirane komunikacije je, prema navodima BKA, dozvoljeno samo u šest, a online provjere samo u dvije njemačke savezne zemlje. Konsekvenca je sljedeća: Ako neko ko predstavlja opasnost se preseli iz jedne njemačke savezne zemlje u drugu nadgledanje mora biti zaustavljeno. "Mi to sebi više ne može priušititi", naglašava šef BKA Muench.

Kritičari programa radar-iTE primjećuju da se informacije koje se dobijaju preko kompjutera koncentriraju samo na vidiljivo ponašanje onih koji predstavljaju opasnost. I postoje osnovane dvojbe. Smije li se neko staviti u pritvor ko još nije počinio kazneno djelo? Vodeći pravnici kao što je bivši predsjednik Ustavnog suda Njemačke Hans-Juergen Papier  su u prošlosti izražavali određeno razumijevanje za "prevetivno-kazneno pravo" koje zadire već u pripremu terorističkog akta.

U intervjuu za DW Papier jasno kaže: "Ne smijemo pretjerati sa reakcijom". 

Sve mjere moraju i u budućnosti slijediti pravni princip proporcionalnosti i suditi isljučivo na osnovu djela, kaže Papier. "Imamo krivično pravo. Ne može se suditi po onome šta mi mislimo da bi jedna osoba bila u stanju da učini", kaže bivši sudac Ustavnog suda Papier. On se nadovezuje na nedavno pooštrene kaznene mjere u oblasti terorizma posebno u oblasti pripreme terorističkih napada. To međutim pretpostavlja da se takva kaznena djela moraju konsekventno procesuirati pred sudovima.