Kako države love opozicionare u inozemstvu

Jedini trag koji je pronađen bio je njegov auto, otvorena vrata, ispuhale gume. Orhan Inandı, direktor škole u Biškeku u Kirgistanu, nestao je 2020. Nije bilo svjedoka.

Angažirana je skupina istražitelja, procijenjene su indicije, a uključio se čak i kirgistanski predsjednik.

Sedmicama kasnije bilo je jasno: Inandı je otet. Ne od strane bandita ili mafije - turska tajna služba MİT ga je uhvatila i nezakonito izvela iz zemlje jer je navodno podržavao političke protivnike turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdoğana. Inandı je jedan od najnovijih slučajeva državne otmice.

Od ubojstva do mobinga

Prema podacima američkog trusta mozgova Freedom House, najmanje 31 država prekršila je međunarodno pravo od 2014. progonom građana u inozemstvu – koristeći različite metode: osim ilegalne otmice, države koje progone često se oslanjaju na suradnju zemlje u koji borave opozicionari i  ih na deportaciju. Na listi su i atentati te nesmrtonosni napadi i zastrašivanje. Tu dolaze i ljudi koji zauvijek nestaju bez traga. "Režimi do egzilanata mogu lakše doprijeti nego ikada prije", kaže stručnjakinja Freedom Housea Isabel Linzer, "i u obliku špijunskih programa, putem nadzora i zastrašivanja na društvenim mrežama."  

Prema izvještaju Freedom Housea, od 2014. godine dokumentirano je ukupno 607 ubojstava, otmica i drugih napada. Ne računajući cyber špijunažu i online šikaniranje. "Ali čak je i to nepotpuna slika daleko većeg problema", kaže Linzer, koja je prikupila podatke. Dodaje da se problem definitivno pogoršava Andreas Schüller iz Europskog centra za ustavna i ljudska prava (ECCHR) se sa tim slaže se:"Međunarodno pravo se sve manje poštuje i provodi, posebno od strane autoritarnih država."

Prema Freedom Houseu, Kina, Turska i Egipat najčešće napadaju građane na stranom teritoriju. Ali to nije praksa samo ovih država, kaže Schüller iz ECCHR-a: "SAD su to također koristile u okviru svog rata protiv terorizma i do danas to nisu pravilno procesuirale i sankcionirale." To uključuje, na primjer, otmicu i mučenje Nijemca Khaleda al-Masrija od strane CIA-e, kao i njihovi planovi za atentat na Juliana Assangea, kako je prvi izvijestio Yahoo News.

Prema Schülleru, takvi postupci nisu samo moralno za osudu, već su i protuzakoniti. No, aktualni šefovi država također uživaju imunitet od sudova drugih država, ali ne, primjerice, šefovi tajnih službi koji su naručivali otmice ili ubojstva.

Sve veći broj takvih napada obično je povezan s velikim političkim događajima, nakon kojih vlade žele ušutkati ili kontrolirati opozicionare u egzilu.

Kina: Lov na Ujgure u egzilu

Kini, koja je najagresivnija država progoniteljica prema navodima Freedom Housea, se moglo dokazati znatno više slučajeva u 2015. nego prije. Godinu prije, Kina je počela tlačiti i asimilirati ujgurski narod, turskog porijekla, u provinciji Xinjiang u ime "narodnog rata protiv terorizma".

Kina također nastavlja ovu agresivnu politiku u inozemstvu. Kina se često oslanja na suradnju sa zemljama u kojima borave žrtve. Nakon uhićenja, države poput Tajlanda insceniraju sudske procese bez poštenog suđenja, koja završavaju deportacijom u Kinu. Na taj se način čuva fiktivnost pravne države. Kina je koristila otmice bez suđenja u samo 10 posto slučajeva koje je dokumentirao Freedom House.

Ubojstva i atentati su rijetki

Međutim, o posebno šokantnim slučajevima kao što su napad otrovom na Sergeja Skripala i ubojstvo Jamala Khashoggija sve se više govori u javnosti. Prema podacima Freedom Housea, od 2014. godine dokumentirano je “samo” 26 međunarodnih ubojstava i 20 fizičkih napada. Rusija je na vrhu liste sa sedam smrtonosnih napada. 

Većina zemalja koje pribjegavaju mjerama koje krše međunarodno pravo usredotočuju se na stavljanje svojih protivnika pod kontrolu kroz uhićenja, deportacije i, prije svega, otmice. Broj ovih kaznenih djela je dvanaest puta veći.

Prema Freedom Houseu, Egipat također koristi isključivo nesmrtonosna sredstva za progon oporbenih osoba u inozemstvu. U 2019. godini je broj uhićenja, otmica i deportacija političkih aktivista u egzilu naglo porastao. Država na Nilu tako krši relevantne međunarodne standarde najčešće u arapskom svijetu.

Turska: Vlada slavi kršenje međunarodnog prava

Još aktivnija od Egipta je Turska, koja se od pokušaja puča protiv Erdoganove vlade 2016. godine žestoko obračunava s protivnicima u inozemstvu, većinom stvarnim i navodnim pristašama Gülenovog pokreta. Kao i Egipat, Turska se gotovo ne oslanja na suradnju sa zemljama u kojima borave žrtve. Umjesto toga, nezakonite otmice su metoda izbora, kaže Linzer. "Nijedna druga zemlja na svijetu nije izvršila toliki broj vraćanja iz toliko različitih zemalja posljednjih godina", kaže ovaj stručnjak. Takvi postupci često ostaju neprimjećeni: "Većina ljudi vjerojatno nikada nije čula da Turska 'vraća ljude' iz Kenije, na primjer", kaže on.

Pri tome to Turska ne radi u tajnosti. Naprotiv: dok mnoge zemlje prikrivaju ili poriču otmice, državni dužnosnici se hvale nezakonitim zarobljavanjem uz pomoć turske tajne službe MİT i agresivno reagiraju na kritike. Stručnjaci strahuju da bi pristup Turske mogao postati uzor drugim zemljama. U javnom pismu UN-ovi istražitelji već su pozvali Tursku da zaustavi otmice.

"Otmica nije u redu"

"No također smo vidjeli neke dobre korake u borbi protiv transnacionalne represije", kaže Linzer iz Freedom Housea. Švedska i druge nordijske zemlje su, kako kaže, donijele zakone protiv takozvane "špijunaže izbjeglica" kojim se izričito zabranjuje prikupljanje informacija o ljudima koji su pobjegli.

Osim toga, mogle bi se nametnuti sankcije članovima vlade države agresora ili embargo na oružje. Protjerivanje diplomata također je prikladan korak, navode straučnjaci. Na kraju se, smatra Linzer, radi se o povećanju troškova takvih akcija i "stvaranju međunarodnih normi koje govore: 'Ne, nije u redu otimati ljude'".

U slučaju otetog ravnatelja škole Orhana Inandıja takve konsekvence su do sada izostale. Na fotografijama, objavljenim u novembru, turskog zatvora Silivri, Inandı se može vidjeti živ. Na njima je jedna njegova ruka u zavojima. Nakon mučenja u zatvoru, slomljena kost nije liječena, rekla je njegova supruga. Njezin suprug mjesecima ne može pomaknuti ruku.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu