Kancelar ujedinjenja s mrljama u biografiji

Cijela generacija Nijemaca odrasla je ne poznavajući drugog kancelara osim njega. Koliko je tokom svojih 16 godina vladavine bio vrlo prezentan političar, toliko je i njegova slika brzo izbledjela nakon što se povukao iz politike. U jednoj anketi agencije Forsa s kraja 2013. godine, Helmut Kohl se sa 17 odsto glasova našao tek na četvrtom mjestu liste najvažnijih kancelara u istoriji Njemačke.

Pri tome je na funkciji bio duže od svih ostalih i to u doba kada se mijenjala slika cijelog svijeta. Nije stoga čudo da je Bill Clinton 2011. godine kada je držao laudacio prilikom dodjele nagrade "Henry Kissinger" za transatlantsko djelovanje, Kohla nazvao "najvažnijim njemačkim državnikom nakon II svjetskog rata".

Mladi i energični političar

Kada je Kohl 1964. izabran u predsjedništvo stranke CDU, imao je 34 godine, a već polovinu od tadašnjih godina života imao je člansku karticu CDU-a. Već na drugoj sjedinici predsjedništva ovaj mladi i energični političar je uputio kritiku starijoj gospodi oko sebe, uključujući i tadašnjem neprikosnovenom partijskom lideru Konradu Adenaueru: "Nako što već pola godine nismo odradili naše obaveze predviđene statutom, vrijeme je da konačno zasučemo rukave."

Bez obzira što je bio pun energije i želje za političkim usponom, Kohlu je ipak bilo potrebno još punih pet godina da u saveznoj zemlji Rheinland-Pfalz preuzme mjesto premijera koje je prije njega držao ostarjeli partijski kolega Peter Altmeier. Na saveznom nivou Kohl je 1973. preuzeo ulogu stranačkog predsjednika od samo šest godina starijeg Rainera Barzela. Barzel je također bio političar sa sjajnom karijerom, ali se nikada nije oporavio od poraza nakon što je 1972. u parlamentu propao njegov pokušaj da obori kancelara Willyja Brandta.

Genijalni igrač u vrhu vlasti

Kohl je bio lider opozicije tokom 70-tih godina prošlog vijeka, koje su bile teške za demokršćane. Nakon bezuspješne kandidature za kancelara 1976. (izgubio je protiv Helmuta Schmidta), prepustio je 1980. internom rivalu, bavarskom demokršćaninu iz stranke CSU, Franzu Josephu Straußu, drugi pokušaj. Na taj način je htio da obezbijedi jedinstvo kluba poslanika dviju demokršćanskih stranaka u parlamentu (CDU i CSU).

Od tog kompromisa profitirao je na drugom glasanju o povjerenju jednom njemačkom kancelaru - Helmutu Schmidtu. 1982. iza sebe je okupio dovoljno poslanika iz demokršćanskih stranaka i iz FDP-a koji su glasali protiv tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara. Schmidt je morao da podnese ostavku, a Helmuta Kohla je Bundestag proglasio novim kancelarom.

Kada je 16 godina kasnije Kohl izgubio izbore protiv socijaldemokrate Gerharda Schrödera, Hladni rat je bio okončan, Njemačka ujedinjena, osnovana je Evropska unija i potpisani ugovori o uvođenju eura.

Iako je Kohlu tok istorije išao na ruku, bez njegove političke vještine i velike želje za vlašću bi se "vremenski prozor" za ujedinjenje Njemačke zatvorio, a da taj posao ne bi bio priveden kraju.

Odlazak sa scene s puno gorčine

Kojim se sve sredstvima služio Kohl kako bi opstao na vlasti, postalo je poznato tek nakon što je otišao s pozicije kancelara. Između 1993. i 1998. godine on je prikupio najmanje 2,1 miliona eura za svoju stranku. Donatori su i danas nepoznati. Da li su tim tajnim prilozima za stranku kupovane i odluke vlade? To se ne može dokazati, a sam Kohl to odlučno odbacuje kao insinuaciju. To što ni danas nije odao imena donatora objašnjava time "da je dao časnu riječ da to neće učiniti".

Afera sa tajnim prilozima za stranku zapečatila je i njegovu političku karijeru. Ipak, nisu samo tajni stranački računi bili ti koji su narušili njegov ugled. Veliki i neprevaziđeni sporovi sa dugogodišnjim bliskim saradnicima poput Wolfganga Schäublea i Heinera Geißlera, te neumjesne izjave o bivšim koalicionim partnerima, pa čak i o njegovoj nasljednici Angeli Merkel, oslikavaju njegov karakter, odnosno veliku taštinu.

Bez humora, tašt, nezahvalan...

To je i ranije izlazilo na površinu. Naprimjer kada je 1991. krenuo da se fizički obračuna s jednim demonstrantom koji ga je gađao jajima. Ova akcija demonstranta je bila više zamišljena kao šala nego kao "atentat", govorio je poslije ovaj demonstrant. Ali s Kohlom tako nešto nije moguće, govorio je poslije i austrijski arhitekta i karikaturista Gustav Peichl: "Helmut Kohl ima sve, osim smisla za humor."

Peichl je kancelara poznavao i lično, sa godišnjih odmora koje su provodili na Wolfgangskom jezeru. Odmora koji to i nisu bili i koje je Kohlova supruga Hannelore mrzila, kako je poslije rekla piscu kancelarove biografije Heribertu Schwanu. Samoubistvo Hannelore Kohl, koje je ona počinila 2001. godine, za mnoge je bio dokaz koliko je Kohl nezahvalan prema ljudima oko sebe. Iako je Hannelore godinama stajala iza svog muža i podržavala ga, on ju je ostavio da se sama bori protiv njene teške bolesti. Tako barem glase prebacivanja njegovih kritičara. Dokaz za takve tvrdnje oni vide i u činjenici da Kohl nema baš najbolje odnose sa svojom dvojicom sinova i to što je 2008. oženio 34 godine mlađu suprugu, Maike Kohl-Richter, koju je poznavao još u doba kada je bio kancelar.

U istoriju za života

Posljednjih godina se ne čuje mnogo o tome šta se zbiva oko bivšeg kancelara. Pažnju javnog mnijenja privukao je samo kada se radi o publikovanju stvari koje se tiču njegove ličnosti. Trenutno vodi sudski spor sa Heribertom Schwanom koji je napisao njegovu biografiju.

Kohl se vrlo rijetko javlja za riječ o bilo kakvoj političkoj temi. Možda je to zbog lošeg zdravlja, a možda zato što se plaši da bi njegove riječi danas ostale bez efekta. Za ono što je učinio dok je pokretao "točkove istorije" dobio je još 2012. poštanku marku sa svojim likom. To je počast koja se u Njemačkoj rijetko kada ukazuje osobama koje su još žive. Ipak, tako je nehotice poslana i još jedna poruka: Kohl se još za života preselio u istoriju.

Cijela generacija Nijemaca je odrasla sa Helmutom Kohlom. Ali njihova djeca bivšeg kancelara poznaju samo iz priča koje se o njemu pričaju.